Kakva je to superžena po mjeri HDZ-a?

Mirjana Kučer na Split Prideu

Mirjana Kučer na Split Prideu

Vođeni svojom savješću, kako je za “Slobodnu” pojasnio Kruno Peronja, HDZ-ovi članovi Županijske skupštine, zajedno s dijelom koalicijskih partnera iz HGS-a, ovog su tjedna glatko odbili prijedlog Povjerenstva za ravnopravnost spolova SD županije da se nagrada “Žena godine” dodijeli feminističkoj aktivistkinji Mirjani Kučer, jer, jednostavno rečeno, tako im se prohtjelo. I dok je njihova stranačka kolegica Luetić-Boban tvrdila da je sasvim legitimno glasati za samu sebe čak i kada predsjedaš Povjerenstvom koje odlučuje o nagradi, što je otprilike jednako situaciji da predsjednik države sebi dodijeli nagradu za upravljanje državom, županijski vijećnici su demonstrirali da im nije nikakav problem pogaziti uobičajenu praksu prihvaćanja odluke stručnih radno-savjetodavnih tijela a da pri tome ne ponude nikakve suvisle argumente.

No, mora biti da je njihov istančani smisao za pravednost i fluidnu kategoriju “savjesti” nanjušio nešto vrlo sumnjivo u liku i djelu predložene Mirjane Kučer kada je donio ovakvu odluku. Ipak, oku nevinog promatrača na prvi pogled ostaje nejasno što je to moglo ponukati one koji toliko vode računa o savjesti da odluče ne dodijeliti nagradu gospođi Kučer jer ona već godinama u civilnom sektoru radi na promociji ženskih prava i ravnopravnosti spolova za što se nagrada i dodjeljuje.

Je li im bio neprihvatljiv njezin angažman oko suzbijanja nasilja prema ženama? Jer, kao što smo kao članovi Povjerenstva jasno naveli u obrazloženju, Kučer je dugi niz godina radila na ovoj misiji. Sjetimo se da je nedavno na splitskoj Rivi organizirala i akciju “Jedna milijarda ustaje” čime se Split priključio globalnoj kampanji, obilježenoj u čak 199 zemalja svijeta, s ciljem zaustavljanja svakog oblika nasilja prema ženama, djevojkama i djevojčicama.

Ili im je možda problematičan bio njezin angažman na edukaciji žena s ciljem veće političke participacije na lokalnoj i nacionalnoj razini, jer kao što stoji u obrazloženju Povjerenstva, i na tome je Mirjana Kučer marljivo radila još od početka 90-ih naovamo? Još je teže povjerovati da bi problem mogao ležati u činjenici da je Kučer koordinirala multimedijalnim istraživačkim projektom o znamenitim ženama Splita i Dalmacije te povijesti ženskog pokreta između dva svjetska rata. Ili im je kao trn u oku zapeo njezin bogati teorijsko-istraživački rad o položaju žena na tržištu rada i drugim temama iz područja ženskih prava, o čemu se, također, iscrpno navodi u obrazloženju? Ili, pak, činjenica da je vrlo aktivna i na međunarodnoj feminističkoj sceni kao članica koordinacije Europske feminističke inicijative sa sjedištem u Parizu? Ili…?

Lakše se čini vjerovati da većina članova Skupštine zapravo nema pojma o njezinu radu ili ih možda nije ni briga. No, prema dobacivanjima iz vjećničkih klupa sasvim je jasno da je Mirjana Kučer dobro poznata široj javnosti kao jedna od organizatorica splitskog Gay Pridea, što može probuditi sumnju kako u tom grmu leži zec.
Na sreću, takve je maliciozne primjedbe gospodin Peronja, u izjavi za „Slobodnu“, otklonio. Uostalom, zaista bi bilo teško i povjerovati da bi ijednom civiliziranom biću  mogao smetati nečiji gej aktivizam i borba za prava manjinskih skupina. Stoga se u čudu možemo zapitati kakva bi to “Žena godine” trebala biti po ukusu naših županijskih vijećnika, ako ni simpatija prema gejevima nije faktor eliminacije primijenjen na slučaju Kučer.

Kakve karakterne osobine, duhovne prakse ili tjelesne dimenzije bi toj „mitskoj“ ženi trebale biti svojstvene kako bi bila dostojna ovog uvaženog odlikovanja? Bi li trebala biti šutljiva, barem u Crkvi, kao što Biblija nalaže, a o svim nedoumicama oko vlastog postanka i smisla egzistencije raspitivati se kod supruga između četiri zida njihove kuće? Ili bi možda trebala biti više orjentirana na praktične svakodnevne stvari, poput rada oko štednjaka? Ili bi, u trenucima nacionalne i županijske demografske krize, „Ženom godine“ mogla biti proglašena ona koja krene putem simbolike broja apostola i rodi dvanaesto dijete u godini za koju se nagrada dodjeljuje?

Mirjani Kučer, samo da znate, nije pomoglo ni što živi u heteroseksualnom braku, ni što ima dvoje odrasle djece, ni što peče odlične sirnice, pa nemojte da vas razmišljanje odvede u krivom smjeru ako namjeravate dogodine kandidirati sebe ili neku drugu ženu za ovu nagradu. A nije joj pomoglo ni što je Povjerenstvo zaključilo kako se svojim javnim radom potvrdila kao osoba koja je posebno uspješno djelovala u promociji ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova te je ostvarila prepoznatljive rezultate u podizanju kvalitete života žena s gospodarskog, socijalnog, humanitarnog, kulturnog i drugih stajališta, što je uostalom bilo propisano pozivnim natječajem. Dakle, uvjeti natječaja u cijeloj priči očito ne igraju presudnu ulogu, pa odgovore moramo tražiti na drugim mjestima ili između redaka.

A možda se ne bi trebali ni truditi odgonetnuti ovu zagonetku jer tko bi uostalom mogao proniknuti u taj sofisticirani osjećaj za pravednost i pitanja savjesti kakav resi naše županijske vijećnike?!

Međutim, možemo biti sigurni u jedno: nedodjeljivanje nagrade gospođi Kučer, koja se, spomenimo i to, nije sama kandidirala za titulu “Žena godine”, zasigurno neće štetiti njoj osobno, niti će je obeshrabriti u nastojanjima da nastavi s društveno korisnim radom, ali će ostaviti gorak okus u ustima mnogima koji su svjedočili ovim događajima. Oni su nas ponukali da se zapitamo trebamo li uopće ovakvu nagradu kada se procedura oko nje temelji na pukoj igri političke moći.

U međuvremenu se demantijem obratila i predsjednica Povjerenstva Luetić-Boban tvrdeći da su napadi na nju motivirani ideološki, iako su članovi Povjerenstva iznosili javno tek primjedbe oko načina na koji se troši novac, njezinog autokratskog ponašanja, loše atmosfere u ovom tijelu te procedure u vezi sa spornom nagradom. To što svoje “neprijatelje” Luetić-Boban vidi u zagovornicima, kako kaže, “u svijetu napuštene rodne ideologije” samo, pak, pokazuje da ona niti zna što se u svijetu događa, niti imalo poznaje povijest i srž ženskog pokreta koji je iznjedrio ideje rodno osviještene politike ili “gender mainstreaminga”. Na njima se temelji i UN-ova Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje, a posljedično i hrvatska Nacionalna politika za ravnopravnost spolova na temelju koje, da ironija bude veća, i jest osnovano Povjerenstvo kojim presjeda.

Napisao: Siniša Jović
Snimio: Igor Novaković
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji