Happy End: Splićanin Davor dobio zelenu kartu zahvaljujući gay braku s Amerikancem Alanom

Alan i Davor

Alan i Davor

Godinu dana živjeli smo u potpunoj neizvjesnosti. Znali smo da se situacija, kad je bio u pitanju naš zajednički život u SAD-u, u svakom trenutku može okrenuti na pozitivno, ali i na negativno. Riječ “možda” zaista je najgora moguća riječ jer ti daje nadu, ali te istovremeno drži u grču. Takav je bio naš svaki dan. No, na sreću, kockice su se posložile baš onako kako smo sanjali dok smo se upuštali u ovu riskantnu avanturu života – rekao nam je Splićanin Davor Čakarić, prvi stanovnik američke savezne države Rhode Island koji je dobio zelenu kartu na temelju sklopljenog homoseksualnog braka s Amerikancem Alanom Oscarom Albertom, što je donedavno bilo posve nemoguće zbog federalnog zakona pod imenom Defense of Marriage Act (DOMA). 

Naime, ovim aktom donesenim 1996. godine omogućeno je saveznim državama u kojima istospolni brakovi još nisu legalizirani da na svojem teritoriju ne priznaju prava i obaveze osobama koje su sklopile brak u onim državama gdje je to moguće. Isto tako, ni na federalnoj razini ove osobe nisu bile prepoznate kao bračni par u svrhu ostvarivanja povlastica poput dobivanja stalnog boravka u SAD-u.

No, tijekom ljeta Vrhovni sud odbacio je DOMA-u, što je otvorilo mogućnost za ostvarivanje imigracijskih prava parova s različitim državljanstvima bez obzira na spolni identitet.

Dvadesetšestogodišnji baletan Alan Oscar Alberto, kojega splitska publika dobro poznaje jer je nekoliko sezona kao solist plesao u HNK-u, gdje je i upoznao Davora, nije čekao ni časa, nego je zatražio zelenu kartu za svojeg supruga. Njihovoj neizvjesnosti stigao je kraj proteklog kolovoza, kad je Davoru dopušten legalan boravak u zemlji u koju je ušao na turističku vizu točno godinu dana prije.

– Trebalo je izdržati godinu dana te neizvjesnosti, što nije bilo teško samo psihički, nego i financijski, ali ljubav nam je davala snagu da izdržimo i najteže trenutke. Kad je sud srušio DOMA-u, stekli su se uvjeti da dobijem zelenu kartu, koja mi jamči pravo boravka, rada, školovanja i za neko vrijeme pravo na državljanstvo ako ga budem želio. Sada konačno u potpunosti mogu ostvariti svoj život sa suprugom, no daleko od moje zemlje. Nekad me malo žalosti činjenica da te vlastita zemlja ne prihvaća i ne daje ti priliku da živiš svoj život u potpunoj sreći samo zato što si gay. No, iskreno, više nemam vremena gledati unatrag. Gledam samo naprijed, ali se i nadam da će jednoga dana moj brak biti prepoznat i jednako pravan i u toj mojoj Hrvatskoj – ispričao nam je Davor, a mi smo ga pitali što im je to najviše smetalo u Splitu, odnosno zbog čega su se odlučili otići.

Davor i Alan

– Nakon dvije godine zajedničkog života u Splitu postali smo sve nezadovoljniji situacijom s kojom se susreću homoseksualni parovi općenito, a presudilo je Alanovo nezadovoljstvo na poslu, kad su mu zbog njegove javno deklarirane seksualnosti počeli uskraćivati uloge iako bi ga za njih izabrao koreograf. On je jednostavno odlučio pokušati negdje drugdje, a ja sam se u tom trenutku našao u situaciji da ne znam što učiniti, jer srce je govorilo jedno, a zdrav razum sasvim oprečno tome – prisjetio se Davor tih traumatičnih vremena, no sve što je uslijedilo potvrđuje staru izreku koja kaže da sreća prati hrabre. Alan je, naime, dobio angažman u domovini, u gradu Providenceu, u državi Rhode Island, a Davor je odlučio krenuti s njim.

– Nakon podužeg leta, sletjeli smo u osunčan i vrlo topao New York 22. kolovoza 2012. Taj ću dan pamtiti cijeli svoj preostali život. U trenutku kad je moja noga kročila na tlo New Yorka osjećaj je bio samo jedan – sloboda u svakom smislu te riječi. Osjećao sam da konačno mogu slobodno kročiti planetom bez nepoželjnih pogleda, dobacivanja i svih onih situacija kojima su izloženi pripadnici homoseksualne zajednice u Splitu i Hrvatskoj – kazao nam je danas 36-godišnji Davor, koji se vrlo brzo adaptirao na američki način života.

Budući da su oba protagonista naše priče postala sigurna u odnos koji su gradili nekoliko godina, kao normalna kruna tog partnerstva rodila se ideja o braku. Stoga su 11. veljače 2013. rekli svoje sudbonosno “da”, razmijenili prstenje i sve proslavili na intimnoj večeri u jednom restoranu.

– U to vrijeme u državi Rhode Island istospolni brakovi još nisu bili izglasani i nas dvojica uputili smo se autom u Boston. Naime, u državi Massachusetts nije potrebno imati kumove. Dovoljni su samo mladenci i matičar. Njegovi roditelji nisu bili u mogućnosti doputovati jer žive na drugom kraju SAD-a, no od samog početka, još dok smo živjeli u Splitu, bili su nam velika potpora – rekao nam je Davor, a nas je zanimalo kako je reagirala njegova obitelj.

– Od moje rodbine, iskreno, jedino mi je bilo važno da moja majka prihvati Alana i cijelu situaciju oko nas dvojice. A ona ga je ne samo prihvatila, nego su imali zaista blizak odnos tijekom dvije godine koje smo zajedno proveli u Splitu. Danas, kad smo daleko od nje, komuniciraju Skypeom i e-mailom – kazao je Davor, napominjući za kraj kako bi čitateljima ovog teksta poručio samo da vjeruju u ljubav te da ne osuđuju ono što ne razumiju.

– Svi smo mi sazdani od krvi i mesa i trebamo imati jednaka ljudska prava. A pravo na bračnu zajednicu je ništa drugo nego osnovno ljudsko pravo – zaključio je Davor, a slično misli i Alan.

photo (7)

– Treba uvijek zadržati nadu i ljubav. Ako vjeruješ u nešto, hajde po to! Ne sumnjaj! Ne boj se biti ono što jesi. Život živi u njegovoj punini, jer ionako imaš samo ovaj jedan! Ne brini za prosuđivanja drugih, jer oni nisu u tvojim cipelama i ne znaju kroz što prolaziš. Kroz ovo iskustvo naučio sam da je sve moguće ako nešto stvarno želiš. Ponekad samo treba biti strpljiv i ne odustati. Ali, isto tako važno je poduzimati akcije iako se rezultati u nekom trenutku možda ne čine jasni – poručio je Alan, koji nije propustio napomenuti kako je ponosan što je Amerikanac jer je njegova zemlja sazdana na principima jednakosti, pravde i slobode za sve.

– Samo je bilo pitanje trenutka kada će gayevi dobiti prava kao i svi ostali. Uostalom, vidjeli smo sličnu situaciju kroz povijest s crncima i ženama – objasnio je Alan Oscar Alberto.

Napisao: Siniša Jović
Fotografije ustupili: Alan i Davor
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji