iPhone i budućnost fotografije: Koga briga za tehničku nesavršenost, bitno je uhvatiti trenutak

Jagoda Mihanović

Jagoda Mihanović

Iako ljudi nikada nisu snimali više fotografija nego to rade danas, u svijetu se bilježi ozbiljan pad prodaje digitalnih fotoaparata. Prema podacima jedne agencije za istraživanje tržišta, u ovoj godini je zabilježen pad od čak 30 posto. To je donekle iznenađujuć podatak jer je do vrlo nedavno prodaja digitalnih kamera bila u stalnom porastu. Istovremeno s ovim padom, bilježi se rast prodaje smartphonea ili pametnih telefona pomoću kojih je također moguće fotografirati, pa se tako procjenjuje da će sa završetkom godine prodaja ovih uređaja skočiti preko 30 posto u odnosu na lani. 

Poznavatelji tržišta tvrde da se ovaj zaokret od digitalnih fotoaparata prema pametnim telefonima, počeo događati od kada je tvrtka Apple lansirala iPhone 4, odnosno 4S sa senzorima koji su omogućili bolje svjetlo i točnije boje u odnosu na predhodnike. Iako ovi uređaji još uvijek pružaju lošiju kvalitetu fotografije, mogućnost da se snimljeni sadržaji odmah objave na društvenim mrežama, učinili su ih vrlo popularnim odabirom.

U ovim procesima neki prepoznaju veliku revoluciju fotografije ili barem njezinu demokratizaciju, dok drugi upozoravaju kako će pametni telefoni i hiperprodukcija rezultirati drastičnim smanjenjem kvalitete pa čak i svojevrsnom smrću fotografije.

– Ništa ne može prouzročiti kraj fotografije – smatra, pak, splitska fotografkinja Jagoda Mihanović te dodaje:

– Sve napreduje munjevitom brzinom, takva su valjda vremena, i sve veći broj nadarenih ljudi će na lakši način dobiti priliku pokazati što zna.  Međutim sama tehnika i alati za obradu fotografija ne čine nas umjetnicima.  A fotografija ipak jest umjetnost – zaključuje ona.

– Paralelno s ovim procesima modernizacije, zanimljivo je vidjeti da ima i onih fotografa koji se vraćaju laboratorijskoj izradi fotografija i eksperimentiranju na tom području. Priznajem, i za mene je to izazov – kazala nam je Jagoda.

Da je razvoj fotografskih alata samo jedan segment ubrzanog razvoja fotografske tehnologije zadnjih dekada, misli dr.sc. Ana Peraica, teoretičarka medija i fotografkinja.

– No, najveća promjena jest u krajnjem proizvodu fotografije, kod koje je zamjetan fizički nestanak vernakularne fotografije, ili fotografije u običnom korištenju, poput fotografija za albume – kazala je Peraica.

Ona drži da je danas razlika između profesionalnog i amaterskog fotografa veća nego ikada jer fotografija direktno utječe na cijenu proizvoda,  obzirom da se produkt isključivo i komunicira fotografijom, a ne više u realnom prostoru.

Ana Peraica

Ana Peraica

Argumentacija se svakako može razvijati i u tom smjeru jer uistinu živimo u vremenu dominantno vizualne kulture, no, i unatoč tome mnogi drže da je posao profesionalnog fotografa ugroženiji nego ikad.

– Razlog ugroženosti fotografske, ili u mom slučaju fotoreporterske, profesije je ekonomska kriza. To je pravi razlog pada cijene rada, a ne sve veći broj osoba koje pokušavaju dodatno zaraditi od svoga hobija. U krizi mnogi pribjegavaju jeftinijim rješenjima iako znaju da to dugoročno nije dobra odluka – misli Cropixov fotoreporter Jakov Prkić koji vjeruje da će granica između amatera i profesionalaca uvijek biti jasna, što ne znači da amater ne može napraviti izvrsnu fotografiju.

Peraica, pak, misli da profesija fotografa uopće nije ugrožena.

–  Ona se samo mijenja i postaje zahtjevnija. Najveća kriza fotografije dogodila se izumom C-printa, kada je mnogo pravih amatera kupilo strojeve i pritiskalo dugmad rušeći kvalitetu i cijenu fotografije otvarajući vlastite poslovne subjekte, koji su konkurirali profesionalcima. Upravo u to vrijeme nestala je i obiteljska fotografija, umjetnički portret, i to ne zbog toga što nije bilo potražnje, nego su veliki strojevi zauzeli nekadašnje prostore atelijera ili studija, pa se više takve fotografije nisu ni mogle snimati. I onda su fotografski atelijeri bili uglavljeni u fotokopirnice, bravarije i trafike – govori Peraica koja je upozorila i na jedan vrlo interesantan fenomen.

– Novi modeli održavanja prihoda u fotografiji odnose se na pomoć amaterima da se profiliraju, odnosno da produciraju vlastite fotografije, te ih koriste u svrhe za koje su, eventualno, ranije plaćali drugima, kao primjerice u opremi interijera. I tu opet dolazi do razlike novih profesionalaca. Oni postaju edukatori i kustosi, producenati, koji moraju imati sasvim drugačija znanja nego fotografi nekada. Jer, sada i korisnik želi znati više, a ne samo lijepiti proizvode u albume – objasnila je Ana.

Kriza fotografskog posla se osjeća i u mnogo razvijenijim zemljama od Hrvatske, kaže nam nizozemska umjetnica hrvatskih korijena Masha Bakker Matijević, no protiv nje se jedino možemo boriti kvalitetom, zaključuje.

– Mnogo fotografa je od početka krize do danas izgubilo posao, ali ima i nas kojima je gužva veća nego prije. Kvaliteta je najvažnija,  ljudi će ju uvijek cijeniti. Naravno, moraš biti svjestan situacije oko sebe i ostati dostupan klijentima, trebaš stalno držati oči otvorene, osluškivati, i biti spreman na promjene, razvoj i daljnje učenje. Takav pristup nije specifičan samo za ovu struku, kod većine zanimanja moraš se konstantno educirati jer situacija nije više kao prije 20 godina, sve se puno brže odvija – kaže Masha koja ne žali ni najmanje što je svoju energiju utrošila na magisterij iz fotografije na Sveučilištu u Bredi.

Masha Bakker Matijević

Masha Bakker Matijević

– Magisterij se definitivno isplatio. Na studiju sam razvila svoj način razmišljanja, kako razrađivati koncepte i graditi vlastiti rukopis, a to mi je pomoglo da moj rad postane unikatan, odnosno prepoznatljiv, što je jako važno u ovom poslu- zaključila je.

Naši sugovornici u korištenju iPhoneove kamere u profesionalnom fotografskom kontekstu ne vide neki veliki problem. A takav je bio, primjerice, nedavni slučaj britanskog modnog fotografa Nicka Knighta koji je cijelu kampanju za brend Diesel napravio iPhoneom promovirajući teoriju “koga briga za tehničku nesavršenost, bitno je uhvatiti trenutak”.

– S iPhoneom se mogu napraviti odlične fotografije. Osobno nemam ništa protiv nesavršenstva ako ima smisala i ako je „oku ugodno“, veli Jagoda Mihanović, dok Ana Perajica kaže kako se ovdje radi tek o PR-u, i on kao takav prolazi samo dok je inventivan, dakle jednom ili tek par puta.

– I prije je bilo slučajeva kada su se u reklamnim kampanjama koristile tehnički loše fotografije. To je stvar koncepta. Po meni je legitimno koristiti razne tehnike pa tako i pametne telefone. Mobitelima su već snimani i dugometražni filmovi pa što ne bi i fotografije za reklamne kampanje – kaže Jakov Prkić kojega smo zamolili da nam prokomentira i tezu koja kaže da fotografija nije mrtva, ali je svakako postala “lijena”.

– Fotografska „lijenost“ započela je pojavom objektiva s promjenjivom žarišnom udaljenosti, tzv. zoom objektiva. Oni su djelomično stavili fotografa u statičan položaj jer je kadar mogao birati ne krećući se previše. Danas to čine alati za obradu fotografije. Nekada se lijep zalaz sunca čekao danima, a sada s nekoliko klikova od običnog zalaza napravite dramatičan. Dolaskom softverskih alata za obradu teži se savršenim fotografijama što brže dovodi do zasićenja kod promatrača – kaže Jakov napominjući kako je u fotografiji, a posebice novinskoj ipak najvažniji trenutak jer “boj ne bije moćno oružje nego srce u junaka”.

Jakov Prkić

Jakov Prkić

Evidentno je i da sve manje ljudi tiska fotografije, one uglavnom žive u cyber prostoru, na društvenim mrežama poput Facebooka, Instagrama, Twittera. Time se nameće i pitanje je li ova praksa promijenila emotivni i simbolički odnos čovjeka spram fotografije.

– Fotografija je na društvenim mrežama neizbježna. Ona je dio razgovora, ona je ponekad i cijela priča. Kakav bi razgovor na Fejsu bio bez slika? Nezamisliv – kaže Jagoda Mihanović koju smo pitali za komentar na sve izraženiju praksu kojoj su podlegli mnogi od nas pa stalno imamo smartphone u ruci i snimamo fotke od ujutro do navečer gradeći svojevrsne fotodnevnike na Fejsu.

– Meni kao fotografu profesionalcu ugodno je iza objektiva ali stvarni život treba živjeti i ne biti posvećen hvatanju dobrog trenutka jer ga tako samo možemo izgubiti – navodi ona.

Masha Bakker Matijević pretpostavlja da društvene mreže nisu bitno utjecale na naše emocije u vezi fotografije. Ipak, povećana izloženost njima, zahvaljujući i društvenim mrežama, povećala je našu svjesnost o važnosti fotografije, a time  smo ujedno postali i sposobniji razlikovati dobru od loše fotke.

Pozitivna utjecaj društvenih mreža na kulturu fotografije iščitava i Ana Peraica.

– Sudeći po rastu broja zajednica na mrežama koje se bave primjerice vintage fotografijama, fotografija kao sredstvo razumijevanja i dokumentiranja nekog vremena nikada nije bila u boljim uvjetima. Primjerice, neke Facebook grupe danas imaju veću i transparentniju kolekciju od fizičkih muzeja, bolju interakciju s publikom, te zanimljivije pristupe od klasičnih izložbenih postava, a postupak analize, datacije, identifkacije je kraći nego ikada. S te strane emocionalna veza s fotografijama djeluje daleko veća nego ranije, posebno jer fotografija masovno služi identifikaciji s određenim prostorom i vremenom, kao aktivno sredstvo, a ne objekt koji se tek promatra i kojega se izučava – zaključila je Ana.

Napisao: Siniša Jović
Fotografije ustupili: Jagoda Mihanović, Ana Peraica, Masha Bakker Matijević i Jakov Prkić
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u ponešto skraćenom obliku