Jonas Vansteenkiste: Kuća nije dom nego klopka

jonas 7Dom je utočište u koje možemo pobjeći kadgod nam je dosta vanjskog svijeta. Dom je oaza u kojoj punimo baterije. Dom je mjesto radosti i smijeha u kojem dijelimo najljepše trenutke s obitelji i prijateljima. Dom je svetište na kojem susrećemo sebe u miru i tišini daleko od svih distrakcija. No, je li to jedini smjer u kojem možemo definirati dom ili svaka medalja ima dvije strane? Leži li nasuprot te romantične i zavodljive slike mračni aspekt doma koji čeka da nas proguta u tamnim predjelima brige zbog otplate kredita i hipoteke koja nam stišće omču oko vrata? Guši li nas ispraznost i monotonija svakodnevnih kućanskih obaveza poput brisanja prašine i pranja suđa u egzistencijalnoj tjeskobi i strahu od uzalud potrošenog života?

Upravo je takav ambivalentan karakter životnog prostora koji zovemo dom polazišna točka u umjetničkom radu mladog Belgijanca Jonasa Vansteenkistea, pa jedan od njegovih posljednjih radova nosi naziv “Kuća nije dom (Klopka)”. Inače je Jonasov cjelokupan dosadašnji opus definiran prostorom bez obzira u kojem se mediju izražavao, a to je radio kroz instalacije, crteže, fotografiju, skulpturu i video stoga smo ga upitali zašto je tako fasciniran kućama i životnim prostorima.

jonas 5

Jonas Vansteenkiste

– Mislim da je kuća arhetipski simbol koji svi lako prepoznaju i mogu se povezati s njim. No, ono što mene posebno zanima je ta dvostrukost kuća. S jedne strane one su sigurno mjesto koje nas štiti od kiše, sunca, snijega, na neki način naša druga koža. Možda bi čak mogli zaključiti da kuće/domovi postaju dio naših osobnosti. S druge strane, pak, ta se mjesta mogu okrenuti protiv nas, mogu postati naši zatvori i noćne more od kojih želimo pobjeći – objasnio nam je ovaj umjetnik koji se u radovima često referira i na filmove, primjerice na Hitchcockove “Ptice” u svom radu “A space of confinement”. Vansteenkiste je pronašao inspiraciju u postupku filmskog lika Mitcha koji je, da se zaštiti pred najezdom ptica, daskama okovao prozore čime je njegovo utočište ujedno postalo i njegov zatvor.

U već spomenutom djelu “A House is not a Home (Housetrap)” referira se, pak, na film “Revolutionary Road” s Leonardom DiCapriom i Kate Winslet istražujući kako nas zavodljivost objekata može zarobiti. Drvena kućica uzdignuta na daščici kao prava zamka mami nas da otkrijemo što se nalazi unutra, no istovremeno tu leži i opasnost da budemo poklopljeni i zatočeni u njezinoj utrobi.

– Društvo nam želi nametnuti što bismo trebali željeti i kako živjeti, a ta slika uglavnom uključuje život s partnerom u prekrasnoj kući s bijelom ogradom, prekrasnim vrtom, psom i autom. Tako ono što nazivamo “američkim snom” opisuje idealan dom, no stvarnost je ipak ponešto drukčija. Ovaj san je za neke daleko od idealnog, a za neke je opet potpuno nedostižan pa ta “savršena” kuća kao objekt neispunjenih snova postaje njihova zamka i oni bivaju zarobljeni u krugu svojih želja i mogućnosti – objasnio nam je Jonas, a mi smo ga, budući da smo vidjeli na Facebooku album s fotografijama njegova vrlo stylish stana u Hulsteu upitali osjeća li se privilegiranim što živi u takvom domu.

jonas 8

jonas 9
– Osjećam se privilegiranim što imam ovaj stan. Imao sam sreću što su moji roditelji kupili kuću prije 10-ak godina i u prizemlju su otvorili dućan s namještajem. Kada sam diplomirao, odlučio sam potražiti stan za sebe, a oni su mi predložili da od dućana napravim svoj dom i tako je bilo. Roditelji žive na katu poviše, a gotovo sav namještaj koji imam je second hand, dekoracije nisu skupe, a mnogo toga sam napravio sam – odgovorio nam je Jonas uz napomenu kako njegov stan često više sliči na radionicu, nego klasičan stan pogotovo trenutno jer priprema radove za novu izložbu u Bruxellesu pa u njemu vlada totalni nered.

Za utjehu smo mu poručili da je čista i uredna kuća ionako samo znak potraćenog života stoga ne bi trebao imati razloga za brigu, no Jonas nam je vratio lopticu zaključivši kako kaotičan dom donosi za sobom i kaos u glavi. No, to je, ipak, tema za neki sasvim novi članak.

Napisao: Siniša Jović
Fotografije ustupio: Jonas Vansteenkiste
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji

jonas 10

 

jonas 11

 

jonas 12