Studenti humanitarci: Autostopiranje nam je vratilo vjeru u ljudsku dobrotu

Emily, Sam, Adam i Clio

Emily, Sam, Adam i Clio

Već 11. godinu zaredom studenti Sveučilišta u Sheffieldu u Velikoj Britaniji organiziraju projekt humanitarnog autostopiranja do neke unaprijed određene destinacije u Europi, a ove godine Splitu je pripala čast da bude njihovo finalno odredište. Zadatak im je bio u roku devet dana sa što manje potrošenog novca stići iz ovog grada smještenog u Južnom Yorkshireu, koji broji oko pola milijuna stanovnika, do Splita gdje ih je, na njihovu radost, dočekalo toplo, iako pomalo vjetrovito vrijeme.

Riječ je o studentima okupljenim u humanitarnu autostopersku organizaciju Bummit. Ona broji oko 400 članova, a naziv joj dolazi od glagola “to bum” što znači pitati nekoga nešto za badava. Studenti uključeni u Bummit primarno prikupljaju sredstva za dobrotvorna društva u Sheffieldu koja se, primjerice, bave brigom o beskućnicima, bolesnom djecom, sadnjom drveća… Međutim, ove godine će dio novca ići i globalno, odnosno za potrebe opskrbe čistom vodom u zemljama zahvaćenim prirodnim katastrofama. Svaki sudionik akcije je imao zadatak, prije polaska na put, kroz sponzorstva prikupiti minimalno 240 funti, a sudjelovalo ih je oko 360, tako da se nadaju kako će u konačnici dosegnuti cifru od 100 tisuća funti.

Nas je zanimalo zašto je ove godine odluka pala baš na Split.
– Na zajedničkim sastancima predlažemo različita mjesta za narednu destinaciju, a ja sam eto predložio Split i održao prezentaciju o vašem gradu jer sam ga već ranije posjetio. Studentima se svidjela ideja, a Split je i inače postao vrlo popularno odredište među britanskim turistima što je bio još jedan od naših motiva jer, u konačnici, okupiti što više sudionika u akciji znači i prikupiti više sredstava za dobrotvorne svrhe – kazao nam je 23-godišnji Adam Stokes, inače student biomedicinskih znanosti kojeg smo susreli u društvu njegovih kolega iz Bummita.

Oni su vrlo rado podijelili s nama svoje impresije s putovanja, na koje su krenuli u grupicama po dvoje ili troje studenata, baš kao što su to učinili i kroz dvije tematske večeri u klubu O’Hara s mladim Splićanima zainteresiranim za projekt.

– Što smo se više približavali istoku ljudi su postajali ljubazniji. Jedan čovjek koji nas je “pokupio” ispričao nam je zanimljivu analogiju. Ljudi iz zapadne Europe su kao breskve, kazao je, a oni iz istočne Europe su kao jaja. To znači kad sretneš nekog, primjerice, iz Engleske djelovat će vrlo otvoreno, no teško će biti doprijeti do njegove srži, s druge strane istočnjaci na prvu mogu djelovati hladno ali vrlo brzo će te pozvati u svoj dom i ponuditi ti čak i prenoćište – ispričao nam je 22-godišnji student geografije Sam Cook.

S njim se slaže i studentica engleskog jezika i književnosti, 21-godišnja Clio Symington, koja nam je napomenula da su u Slovačkoj imali najtežu etapu puta.
– Mnogi od nas “zapeli” su baš u Slovačkoj jer nije bilo previše prometa pa smo morali prenoćiti u manjim gradovima, na stanicama, u hostelima… No, i pored toga, rekla bih da je najteže stopirati u Engleskoj jer ljudi nisu previše prijateljski raspoloženi i ne žele strance u svom automobilu. Ipak, na putu smo sreli mnogo dragih ljudi, na primjer, jedna žena u Njemačkoj nam je svima platila ručak – prisjetila se Clio.

A kako cure i momci iz Bummita već preko desetljeća stopiraju po Europi to ih sve više vozača prepoznaje već i po natpisima njihove humanitarne organizacije na odjeći.
– Prošle godine mi je stao vozač kamiona iz Turske koji je već nekoliko godina prevozio studente iz Bummita – kazala nam je, pak, 21-godišnja Emily Timcke, inače studentica prava.

image (3)

Prikupljanje novca za humanitarne svrhe kroz sponzorstvo autostopera još je uvijek neobičan koncept i u Engleskoj, ali skupiti 100 tisuća funti za humanitarne organizacije koje inače ne dobivaju mnogo novca je motivirajuće jer možeš vidjeti značajan učinak na zajednicu, protumačio je svoje motive Adam.

Inače, studenti novac za ovu svrhu prikupljaju na različite načine, od organizacije prodajnih aukcija, preko kuhanja obroka pa čak do prodaje vlastite kose, što je, kako nam je ispričala Emily, učinio jedan momak ove godine.

– Svi ovi načini su samo “isprike” da se prikupi novac jer ljudima obično treba neki razlog pa im ga mi na ovaj način pružamo – zaključio je Adam.

A što su naučili iz cjelokupnog iskustva?
– U medijima smo stalno bombardirani lošim vijestima o strahotama koje ljudi rade jedni drugima. No, sudjelovanje u ovom projektu meni je pomoglo da obnovim vjeru u ljude i njihovu dobrotu – zaključila je naša sugovornica Emily. A mi smo im za kraj poželjeli sretan put kući kojoj su se ponovno uputili cestom s palcem u zraku.

Napisao Siniša Jović
Snimke: 1. fotografija Siniša Jović, 2. fotografija ustupljena od sugovornika
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji