Nakon metroseksualca stigao je spornoseksualac!

tattdude by Gui Seiz (Flickr)

tattdude by Gui Seiz (Flickr)

Prošlo je vrijeme metroseksualaca, glavno mjesto pod reflektorima sada su zauzeli spornoseksualci! Tako barem tvrdi novinar i publicist Mark Simpson za britanski Telegraph, čovjek koji je prije točno 20 godina skovao termin metroseksualac. Njime je tada opisao novu vrstu homo sapiensa koja je u protekle dvije dekade uspješno sišla sa stranica modnih časopisa i crvenih tepiha te se poprilično infiltrirala u običan puk.

Nakon što je te daleke 1994. godine Simpson pogledao izložbu GQ magazina naslovljenu “It’s a Man’s World” bilo mu je jasno da se nalazimo na pragu nove ere.

– Vidio sam budućnost muškosti, a ona je bila hidratizirana – objašnjava Simpson. Spajajući riječi metropolitan (velegradski) i heteroseksualac, on je izrodio metroseksualca kako bi opisao pripadnika nove postindustrijske urbane potrošačke ere zapadnog kulturnog kruga.

Dakle, modno osvješteni muškarac koji nosi torbicu, koristi serum protiv bora za područje oko očiju, a ne preza ni od depilacije, postao je manje-više mainstream, barem među pripadnicima srednje i više klase.

Čak i na prostorima brdovitog Balkana ovaj je termin uspješno uvezen iako se nerijetko koristio kao eufemizam za osobe homoseksualne orjentacije odnosno gejeve. Unatoč brojnim dodirnim točkama, razlike su se vremenom ipak iskristalizirale, jer metroseksualnost kao životni stil nadilazi seksualnu orjentaciju, pa je i tvrdokorna balkanska muška mistika posljednjih godina doživjela određeni pomak u smjeru sofisticiranije i uglađenije verzije. Ako ništa drugo barem je bekamica postala najpopularnija među frizurama, a podšišavanje neposlušnih, stršećih dlačica iz nosa više se ne promatra kao ugroza heteronormativnih standarda osim možda u krugu najljučih radikala.

Pored ultrapopularnog Davida Beckhama, najprominentnijeg pripadnika novog tipa dobrostojećeg muškarca, koji redovito posjećuje teretanu i uvijek pazi na svoju frizuru te da mu se cipele slažu s torbom, širem prihvaćanju te nove muškosti vjerojatno su ponešto pridonijele i “bolje polovice” uviđajući kako bi uz metroseksualca mogle i same profitirati. U najmanju ruku, partner ih više nije morao grebati gratakažama na zapuštenim petama budući da je i sam imao broj njihove pedikerke. Nakon 94 odgledane epizode “Seks i grada” znale su da je to minimum ispod kojeg više ne ide.

Pojava metroseksualca kao novog, poželjnog tipa muškarca nipošto nije išla bez otpora jer je konzervativni dio publike u njemu prvenstveno vidio podmetanje homoseksualne propagande, dok je zamjerka s lijeve strane išla u smjeru kritiziranja njegovog ispraznog potrošačkog mentaliteta. No, metroseksualci su preživjeli taj prvotni prijezir i otpor te su ispali puno tvrđi orah nego se mislilo o čemu najbolje govore brojke. Primjerice, statistike kažu da su muškarci u Velikoj Britaniji prošle godine potrošili više novca na cipele nego žene.

Metrosexual by Emilio Labrador (Flicker)

Metrosexual by Emilio Labrador (Flicker)

Pokušavajući protumačiti srž metroseksualaca Simpson je ustvrdio sljedeće:
– Ovdje se ne radi o tome da su muškarci postali ženskasti ili gay. Oni su jednostavno postali sve! I to samima sebi, baš kao što se žene dugo vremena ohrabrivalo isto.

No, kako je evolucija primata nezaustavljivi proces koji teče još od razdoblja kasne krede, bilo je za očekivati da se muškarac neće zaustaviti na metroseksualcu. Ako je vjerovati Simpsonu taj “evolutivni skok” se već dogodio pa je metroseksualac ustuknuo pred spornoseksualcem.

O kakvom je tipu muškarca sada riječ? Simpson ga zapravo naziva drugom generacijom metroseksualca, koji više nije toliko opterećen odjećom i brendovima koliko svojim vlastitim tijelom. On mora biti nabildan i istetoviran jer je tijelo njegov glavni “modni dodatak”.

– Novi val je naglasio seksualnost u metroseksualnosti – napisao je Mark Simpson pojasnivši kako je riječ o napumpanim potomcima Ronalda i Beckama iz njihove reklamne faze u kojoj je sport legao u krevet s pornom dok je sve to snimao gospodin Armani. Pri tome su, pak, kao glavni kanal promocije te nove muške poželjnosti poslužile društvene mreže, kultura selfija i porno industrija.

– Oni žele biti poželjni zbog svojih tijela, a ne zbog garderobe ili svog mozga – zaključio je Simpson.

Provjerili smo i što o ovoj transformaciji misli splitska glumica i redateljica Jelena Posavec Tušek, koja je u svojoj nedavnoj kazališnoj uspješnici “Kako ubiti supruga” secirala različite tipove muške psihe i njihove životne stilove, uključujući i zaljubljenike u vlastite nabrekle bicepse.

Jelena Posavec Tušek

Jelena Posavec Tušek

– Mislim da je i u našoj maloj zajednici polako ali sigurno posljednjih godina došlo do razvoja spornoseksualca. Balkanskim “macho” muškarcima je vjerojatno laknulo da je metroseksualac sada postao nešto što njima više leži, odnosno da je pažnja s modnih dodataka prešla na tijelo kao objekt obožavanja. Njihova kompletna muškost se svela na tijelo s puno kreme, bez ijedne dlačice, utegnuto, s pločicama, bicepsima, tricepsima, jakim nogama koje ipak ne kvare figuru trokuta jer je najvažniji torzo. Na kraju se svi pretvaraju u Johnnyja Brava, a znamo da su njegov problem loše vještine zavođenja i komunikacija sa ženama. Mislim da i naši spornoseksualci imaju sličnih problema, jer od vlastitog odraza u ogledalu ne doživljavaju ženu pored sebe  – kaže Jelena zaključujući da su spornoseksualci zapravo moderne Snjeguljice, Trnoružice i Pepeljuge, jer se iza tih snažnih tijela zapravo kriju krhka bića puna nesigurnosti.

U suštini, teško je zaključiti da se ovdje radi o velikom “evolucijskom” koraku jer su oba tipa muškosti konstruirana na njezinoj izvanjskoj manifestaciji, bilo da se radi o skrivanju iza brendiranih proizvoda ili napumpanih mišića. Ipak, možemo predviđati da će spornoseksualci biti još raširenija vrsta jer su bliže arhetipskom idealu muškarčine, jer njihova produkcija nije toliko vezana uz platežnu moć pojedinca kao što je slučaj kod metroseksualca i jer su kanali kojima se popularizira masovniji, odnosno manje elitistički. I možda najvažnije, njihova medijski najistaknutija utjelovljenja su baš lica iz svijeta sporta koja su važan model identifikacije mlađim naraštajima.

Za kraj bi se mogli zapitati i predstavlja li spornoseksualac korak bliže rodnoj ravnopravnosti, makar u njezinoj devijantnoj formi. Zašto bi samo ženska tijela bila objektima prosudbe nametnutih “idealnih” dimenzija?

Napisao Siniša Jović
Fotografije: tattdude by Gui Seiz (Flickr); Metrosexual by Emilio Labrador (Flicker)
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji