Pedaliranjem najlakše do dejta: Biciklisti su pametni i cool, a i žive osam godina duže

Tina Vrdoljak u vožnji

Tina Vrdoljak u vožnji

Oni su inteligentniji, oni su velikodušniji, oni su naprosto najviše cool u odnosu na sve druge sportaše. A oni nisu, kako biste možda na prvu mogli pretpostaviti ni tenisači, ni nogometaši već – biciklisti! To su rezultati studije koju su nedavno proveli znanstvenici u Velikoj Britaniji istražujući podsvjesne stavove koje ljudi gaje prema pojedinim vrstama sportova. Stoga bi blizu četvrtine ispitanika ili, preciznije njih 23 posto, radije otišlo na dejt s biciklistom ili biciklistkinjom nego sa osobom koja se bavi nekom drugom sportskom aktivnošću, navodi se u ovom izvještaju British Heart Foundationa.

Budući da Britanci vjeruju kako su biciklisti uglavnom pametni ljudi, svaki četvrti bi uvrstio jednoga u svoj tim za popularne pubovske kvizove. Kakvu reputaciju imaju ovi sportaši svjedoči i podatak da bi čak 80 posto ispitanika bilo ponosno da je njihov partner ili bračni drug odradio barem jednu humanitarnu vožnju biciklom koje su inače vrlo popularan način prikupljanja pomoći na Otoku.

Naravno, nositi titulu cool osobe nije jedina, a svakako ni najvažnija dobrobit koja proizlazi iz pasioniranog vrćenja pedalama bilo da favorizirate asfalt ili brdske staze jer riječ je o sportu koji ima izvrsne učinke na zdravlje, što pokazuju brojne znanstvene studije, ali što može potvrditi i naša sugovornica Tina Vrdoljak, 30-godišnja ekonomistica iz Splita, koja je nakon problema s koljenima spas pronašla upravo za biciklom.

Tina se cijeli život bavila sportom, od kick-boxinga, preko karatea i plivanja do atletike. Dugi niz godina trčala je svakodnevno, ali zbog toga su joj stradala koljena pa joj je liječnik zabranio takav stil života. Za utjehu se okrenula biciklizmu, no danas je, kaže, najsretnija upravo dok okreće dva kotača.

Tina Vrdoljak

Tina Vrdoljak

– Vožnja bicikla je svojevrsna meditacija u pokretu, u doticaju si s prirodom, čuješ sve te šumove, osjećaš sunce i vjetar, a ponekad i kišu na svojoj koži, um ti je slobodan i naprosto uživaš jer si prepušten sadašnjem trenutku. Nakon treninga trčanja, kojeg i danas povremeno odradim, obično osjećam umor, a ponekad i bolove u koljenu i treba mi vremena da se tijelo oporavi, no nakon treninga na biciklu osjećam samo polet i zadovoljstvo – sažima Tina svoje iskustvo. Ona svaki drugi dan provede oko dva i pol sata vozeći se na biciklu što još pomaže održavati kondiciju.

– Dobro je poznato da vožnja utječe najviše na noge, trbušne mišiće i donja leđa, no moguće je djelovati i na druge dijelove tijela – objašnjava Tina, a to potvrđuje i znanost. Pri tome nije dovoljno odabrati uzbrdicu jer je od konfiguracije tla zapravo puno važnija poza koju vozač bicikla zauzima, pa ako osoba umjesto da sjedi dio vožnje provodi u stojećoj pozi ostvaruje značajne efekte i na muskulaturu ruku i torza, na primjer.

Prošlogodišnja studija tima stručnjaka (Hopker i drugi) objavljena u Časopisu za primjenjenu fiziologiju (Journal of Applied Physiology) pokazala je da je vožnja bicikla idealan oblik kardio treninga koji kod starije populacije pomaže dulje očuvati zdravlje kardiovaskularnog sustava. A za razliku od drugih kardio vježbi ne ugrožava zdravlje zglobova.

Biciklisti koji se ozbiljno bave ovim sportom naprosto dulje žive u odnosu na ostatak populacije pokazala je, pak, studija objavljena u Međunarodnom časopisu za sportsku medicinu. Istraživanje koje su proveli Sanchis-Gomar i drugi s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Valenciji u Španjolskoj, utvrdilo je da je životni vijek sudionika Tour de Francea dulji za 17 posto u odnosu na stanovništvo Francuske, Belgije i Italije. Studija je pratila životni vijek 834 biciklista iz spomenute tri zemlje koji su odradili etapu u razdoblju od 1930. do 1964. godine, te je pokazala da su u prosjeku doživjeli dob od 81.5 godina dok je ostatak populacije doživio 73.5 godina što čini razliku od čitavih osam godina. Zaključak studije je da intezivni trening produljuje ljudski život, što ide u prilog i našoj Tini i njezinom životnom stilu.

Zanimalo nas je koji je bio njezin najintezivniji podvig na biciklu.

– U jednom danu sam odradila dionicu Split-Drniš-Split u društvu dvojice prijatelja. Prevalili smo 144 kilometra za koje nam je trebalo oko 6 i pol sati s tim da smo u Drnišu kratko sjeli na kavu u koju sam suprotno mojim običajima sasula čak dvije kesice šećera. Trebalo mi je malo energije jer nisam za sobom ponijela ništa za jelo budući da nam prvotni cilj nije bio tako udaljena destinacija – kroz smijeh je odgovorila napomenuvši da po povratku kući od silne euforije dugo nije mogla zaspati.

Tina se okušala i na natjecanjima, a prošle je godine pobijedila na “Biciklijadi do zvijezda”.

– Radilo se o 15 kilometara uzbrdice – s ponosom je napomenula, međutim više nije pretjerano zainteresirana za daljnja natjecanja.

– Vozit ću dok sam živa i trenirat ću intezivno, no trenutno mi nije u planu sudjelovati na natjecanjima jer ona stvaraju nepotreban stres. Kad stalno gledaš na štopericu i brojiš kilometre te sebe kritiziraš jer si odvozio minutu lošiji rezultat izgubi se sva ljepota i uživanje. Sada primjećujem puno više stvari dok vozim, ako poželim čak se i zaustavim, snimim neku dobru scenu fotoaparatom i naprosto uživam u vožnji – kaže ova mlada žena čiji sportski duh nije pokorila ni iscrpljujuća mononukleoza koju je preboljela 2010. godine. A njezin najvažniji savjet svim ljudima koji se žele baviti ovim sportom može stati u samo dvije riječi: “Nosite kacigu!”

Tina savjetuje: Nosite kacigu!

Tina savjetuje: Nosite kacigu!

– Prometna kultura kod nas je zaista na niskim granama. Vozači u automobilima nam stalno trube i doživljavaju nas kao smetnju na cesti. Vjerovali ili ne, najopasnije je voziti po Marjanu zbog ljudi, pasa i djece koji hodaju po biciklističkoj stazi unatoč jasnim oznakama. Padova je mnogo pa time i ozlijeda – kaže Tina čiji savjet nije nimalo bez osnove. Naime, američke statistike kažu da čak 97 posto biciklista koji su poginuli u prometu nije u trenutku nesreće nosilo kacigu na glavi.

Za kraj nismo odoljeli a da je ne upitamo i riječ dvije o onim pripijenim biciklističkim kostimićima u kojima teško da možete proći nezamijećeni.

– Nikada nisam imala problema s tim outfitom, međutim poznajem mnoge muškarce koji su govorili “Ja to nikada ne bih obukao”, ali su se ipak na kraju predomislili jer vas postava u biciklističkim hlaćicama spašava od vrlo neugodnog žuljanja – objašnjava Tina, a ako je vjerovati statistikama te iste biciklističke hlaće uopće ne prolaze toliko loše u općoj percepciji. Prema istraživanju s početka teksta čak 63 posto ispitanika je priznalo da im se vrlo pripijene gege kakve nose biciklisti zapravo baš sviđaju.

Napisao: Siniša Jović
Snimio: Igor Novaković
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji