Lukrecija Tudor & Bruna Bebić: Kći je na zemlji, a majka u oblacima

Bruna Bebić i Lukrecija Tudor

Bruna Bebić i Lukrecija Tudor

Odnos između majke i kćeri je vjerojatno jedan od najkompleksnijih međuljudskih odnosa iz kojeg obje strane imaju priliku učiti tijekom cijelog života, a ako k tome izaberu i isti profesionalni put, kao u slučaju splitskih glumica Brune Bebić i Lukrecije Tudor, onda ta dinamika postaje još zanimljivija i intezivnija. Koliko su jedna drugoj pomoć, a koliko smetnja, tko kome danas dijeli savjete, gdje se susreću, a gdje razmimioilaze i je li im Grad pod Marjanom možda previše tijesan da bi u njemu nastupale na istoj umjetničkoj sceni pokušali smo doznati od ove majke i kćeri između njihove dvije predstave na Splitskom ljetu.

Lukrecija je s kolegama s Akademije dramske umjetnosti iz Zagreba nastupila u Molierovom “Tartuffeu”, tumačeći lik postarije Madam Pernelle, kojeg je iznijela vrlo suvereno i uvjerljivo unatoč svoja tek 23 napunjena ljeta, zbog čega je majci Bruni srce bilo puno. A kako i ne bi kad je predstava, unatoč činjenici da se radi o ispitnoj izvedbi završne generacije studenata, postala pravi hit u Hrvatskoj pa ju je i poslovično zahtjevna i često kritički raspoložena splitska publika nagradila vrlo srčanim i dugotrajnim pljeskom.

No, kada je prvi put čula da njena Lukre želi poći u glumice Bruna je samo rekla: “Ajme meni, ajde dobro!”. Time je valjda sažela sav strah iskusne glumice koja zna što sve donosi ovaj posao, ali i podršku roditelja koji ne želi sputavati dijete.

– Osjetila sam strah jer ovaj svijet, iako na prvu izgleda vrlo zabavno, u sebi nosi puno stresa, preispitivanja pa i okrutnosti. Stalno si pod povećalom javnosti koja se osjeća kao da ima pravo komentirati i kritizirati svaki dio tebe, svaku tvoju izgovorenu riječ. Bilo me strah hoće li biti povrijeđena u tom smislu. S druge strane, osjećala sam da će ona pronaći svoj put, ma kakav on bio, jer svijet kazališta ljudima otvara jako široko polje mogućnosti kojeg mladi s 18 godina, kada upisuju Akademiju, i ne mogu biti svjesni – kaže Bruna, čiji se životni stil Lukreciji zarana podvukao pod kožu te je odredio njezin profesionalni put.

– Vjerojatno nikad ne bih spoznala što kazalište zapravo znači da nisam odrasla uz moju majku. Najviše mi se svidio sam način glumačkog života, a pri tome ne mislim na izlaske, alkohol i tulumarenje, nego na njegovu raznolikost i intezitet. Svaki dan je drukčiji, stalno surađuješ s novim i zanimljivim ljudima i neprestano radiš na sebi. A Akademija je definitivno najbolja škola za susret sa samim sobom – priča nam ova mlada glumica kojoj je majka pomogla i oko priprema za fakultet u Zagrebu. No, stvari ipak nisu tekle tako glatko, priznaje:

– To naše pripremanje je bilo strašno jer sam temperamentna osoba i nije mi bio problem izazvati svađu. Štoviše, mislim da bih od muke i užasa što moram s njom tako intezivno surađivati, potpuno nesvjesno, kreirala svađe. Ali Bruna je imala beskonačno strpljenje i svaki put bi pričekala da se moje strasti smire. I dan danas kad vidim da sjedi tijekom probe u publici nije mi lako. No, ako je u publici punoj ljudi za vrijeme izvedbe onda je ona za mene najpozitivnije lice na svijetu. Ipak, nije dolazilo u obzir da upišem Akademiju u Splitu jer nisam željela da mi majka bude i profesorica – priča Lukrecija napominjući kako ponekad možda i nije svjesna svoje prednosti u odnosu na kolege jer uvijek ima blisku osobu kojoj se može obratiti za profesionalni savjet. Štoviše, mnogi njezini prijatelji i kolege s Akademije trče Bruni po sugestiju ili mišljenje.

A Bruna je zahtjevna, kako sama priznaje. Puno očekuje od sebe, od svojih splitskih studenata, ali i od Lukrecije jer drži da danas mogu uspjeti samo oni koji su izvrsni.

– Takav moj stav često ne nailazi na njezino odobravanje i može se čitati kao da nikada nisam zadovoljno, no stvar je u tome da ja radije gledam kako unaprijediti ono što je dobro, kako se dalje razvijati – otkriva Bruna.

Za sebe kaže kako je mogla uštedjeti tjedne i tjedne razmišljanja da je kao mlada glumica imala nekog bliskog tko bi joj pomogao profesionalnim savjetom. Danas radeći sa studentima jako cijeni njihova zapažanja jer svaka se nova generacija rađa s novim načinom razumijevanja svijeta. Od svoje Lukre se, na primjer, naučila jednostavnosti i praktičnim rješenjima.

– Ja sam, pak, od Brune naučila koliko je važan rad, ali ne samo onaj na probi, nego i individulani rad na sebi, razmišljanje o tekstu… – otkriva Lukrecija. Ona sebe drži “teškim racionalistom i praktičarem” dok mamu vidi kao alternativku skloni duhovnosti.

– Lukre je više na zemlji, a ja hodam po oblacima što je možda netipično za naše godine – kroz smijeh je dodala Bruna. Nju ćemo ovih dana na Splitskom ljetu ponovno imati priliku vidjeti u predstavi “Smij i suze starega Splita”. Lukrecija se, pak, vraća u Zagreb koji joj i nakon faksa ostaje mjesto boravka. Split nipošto nije tijesan za njih dvije, kaže, i on će uvijek ostati njezin “veliki dom”, ali još uvijek joj je potrebna širina metropole.

Napisao i snimio Siniša Jović
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji