Sprovod u Theresienburgu: Zurovac je Kreležu spustio iz glave u utrobu gdje se najbolje ćuti sva tragičnost likova

Sprovod u Theresienburgu

Sprovod u Theresienburgu

Uglazbiti, otpjevati i otplesati Miroslava Krležu prilično je ambiciozan umjetnički zalogaj kojeg je pred sebe postavio koprodukcijski projekt Kazališta Ulysses i Baleta splitskog HNK, na čelu s poznatim hrvatskim koreografom i redateljem Stašom Zurovcem, a premijerna izvedba “Sprovoda u Theresienburgu” pred publikom Splitskog ljeta protekle srijede pokazala je da je kreativni tim okupljen oko predstave bio i više nego uspješan u toj nakani.

Sat vremena, jedanaest minuta i 47 sekundi, koliko je trajala izvedba, publika nije ni trepunula jer je pred sobom imala kompaktnu predstavu u kojoj je Zurovac, u maniri kakvog alkemičara, vrlo hrabro, no sa nepogrešivim osjećajem za mjeru, pomiješao različite scenske izraze i žanrove te dobio – pravo zlato.

Staša Zurovac, koji osim režije i koreografije potpisuje i dramaturšku obradu teksta iz ciklusa o Glembajevima, Kreležu je vješto spustio iz glave u utrobu, tamo gdje gledatelj najbolje ćuti svu onu tragičnost likova – neshvaćenog intelektualca, poručnika Ramonga, zaljubljenog u Olgu Warronigg, koju je njezin mnogo vremešniji suprug, pukovnik Mihajlo, kao stari sifilitik deflorirao još u vrijeme dok je bila djevojčica od samo 17 godina.

No, tragično naličje jednog braka, nesretni ljubavni plam neuklopljenog pojedinca te trulost potpuno dehumaniziranog i obezglavljenog carstva na izdisaju, gledatelj konzumira u groteskno-satiričnom scenskom izazu punom gega i nenametljivih dosjetki te uz glazbenu podlogu talentiranog makedonskog skladatelja Marjana Nećaka i glazbeni komentar na violini proslavljenog rumunjskog glazbenika Alexandera Balanescua. Nećakov ekspresionistički izraz korespondira s vremenom dramske radnje, a bez ikakvog kompleksa on i citira odnosno “posuđuje” – i to od mađarskog skladatelja Serresa u velikom finalu ove glazbeno-plesne drame kada Olga, koju tumači izvrsna Vanda Winter, “rastura” svima nam dobro znanu “Gloomy Sunday”.

Svo troje glumaca, Dražen Čuček kao Ramong, Ozren Grabarić kao Mihajlo i spomenuta Winter, odradili su svoj glumačko-pjevačko-plesni zadatak besprijekorno. Zapravo, i više od toga. A pohvale mogu ići i na adresu splitskog baletnog ansambla, koji je ovom predstavom još jednom potvrdio kako mu i izleti u eksperiment, u ovom slučaju i onaj vokalni, dobro pristaju kao i kostimima Bjanke Adžić Ursulov, koji su uspjeli i u funkciji pripovjedanja radnje.

Jedina šteta koja bi se sa “Sprovodom u Theresienburgu” mogla dogoditi jest da se predstava prestane izvoditi završetkom ovog Splitskog ljeta. A to bi, “Oh, mein Gott!”, uistinu bila prava tragedija.

Napisao Siniša Jović
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji