Ivan Bavčević u utrci za predsjednika RH: Promjene su moguće, apatija služi jedino postojećim strukturama

DSC_0214 copy
Ljudi bi trebali prestati vjerovati i govoriti da zbog odnarođene kaste političara koji vladaju našim društvom promjene u njemu nisu moguće, jer su moguće, što vlastitim primjerom i kandidaturom za predsjednika Republike želim i dokazati. Vjerujem da u Hrvatskoj ima barem pola milijuna ljudi koji žele promjene, samo se možda još nisu usudili ništa u vezi s tim napraviti. No, istinske promjene mogu doći samo od dolje ili od samih građana. Stoga već sada znam da smo ja i moj tim – pobjednici. Ako i ne postanem predsjednik, ja ću postići svoj cilj, a on je pokazati građanima da postoji jedan glas koji je drukčiji od onoga što su navikli od tipičnih političara, osvijestiti ih da je moguće napraviti nešto jer stav “nemoj se truditi, ionako je nemoguće” nije nikakvo rješenje budući da apatija služi jedino postojećim strukturama – kaže 36-godišnji Ivan Bavčević, po struci diplomirani menadžer, koji već dugi niz godina radi kao poslovni savjetnik i trener za osobni razvoj ili, popularnije rečeno, life coach.

Zadnje četiri godine Ivan vodi “Školu svjesnosti” u četiri države: Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Španjolskoj. A kroz nju je prošlo 300-injak ljudi završivši devetomjesečni program koji polaznicima pomaže postati cjelovitima integrirajući sve njihove aspekte, odnosno i tijelo, i um, i duh. Osim toga, njegove dnevne, vikend ili tjedne programe godišnje završi više od dvije tisuće ljudi, a čitatelji “Slobodne” ga se možda sjećaju i kao kolumnista našeg nedjeljnog priloga “Linija X”.
Nas je zanimalo kako je uopće došao na ideju da uđe u ovaj vrlo ambiciozni projekt te na kakvim osnovama temelji svoj program.

– Tijekom mjeseca lipnja u meditaciji koju svakodnevno prakticiram stale su mi pristizati brojne ideje za tekstove o različitim segmentima društva. Nisam imao mira dok ih nisam pretočio u riječi i objavio na svojoj web-stranici, no osjećao sam kao da taj sadržaj nadilazi potrebe “Škole svjesnosti” i onoga što podučavam njezine polaznike o prosvijećenom društvu, te da bi zapravo bio odličan materijal za predsjednika Republike – objasnio nam je Ivan, uz napomenu kako on sve bitne odluke u životu uvijek donosi ponajprije oslanjajući se na taj duboki unutarnji osjećaj.

A njegovi mu instinkti kažu da ovo društvo ne zrcali ideale za koje se borila njegova majka kao dragovoljka Domovinskog rata i pripadnica 114. brigade, baš kao ni njegova temeljna uvjerenja.

– Suverenost neke države zasniva se na energetskoj, financijskoj, vojnoj i prehrambenoj neovisnosti, a Hrvatska nema ništa od toga. Uzmimo, na primjer, samo pitanje hrane. Prema podacima Svjetske organizacije za hranu pri UN-u, Hrvatska ima sposobnost proizvesti hranu za 45 milijuna stanovnika koji bi živjeli na vegetarijanskoj prehrani ili 6,5 milijuna ljudi koji bi bili svejedi, s tim da ovim podacima nije pribrojen kapacitet ribarstva, ni proizvodnja vode. Dakle, iako u mogućnostim nadilazimo potrebe, uvozimo više od polovine hrane – objašnjava ovaj rođeni Splićanin koji je kupio seosko imanje u Plaški u Lici, gdje je danas njegova glavna baza.
Povratak u zadruge

– Predsjednik ne može mijenjati zakone, ali treba usmjeravati. Ja bih, pak, savjetovao seljacima da se okrenu zadrugarskom načinu poslovanja jer ono je najbolje rješenje za zdravo selo. Jedna velika zadruga u Kaliforniji je nedavno uvela novu vrstu proizvodnje u poljoprivredi po principu biodinamičkog uzgoja, što podrazumijeva uzgoj namirnica bez kopanja, čime su ujedno uštedjeli 60 posto godišnjih troškova i posljedično značajno pojeftinili svoj proizvod. Našim seljacima trebaju edukacije u tom smjeru, pa bih dio predsjedničkog budžeta koji trenutno u najvećem dijelu ide na plaće zaposlenika njegova ureda preusmjerio na takve programe – objašnjava Ivan.

On smatra da bi predsjednik trebao posebnu brigu voditi i o mijenjanju društvene klime kada su u pitanju žene jer nije dovoljno donositi zakone koji jamče ravnopravnost budući da bez promjene svijesti oni ostaju samo mrtvo slovo na papiru.
– Danas prevladava uvjerenje da uspješna žena znači biti kruta, snažna, nositi odijelca i vladati čvrstom rukom poput Angele Merkel, ali to je posve pogrešno. Biti žena nipošto ne znači biti samo majka, kućanica koja rađa djecu i pegla mužu košulje, ali znači izražavati žensku energiju, suosjećanje, inteligenciju, mudrost, nenasilje… odnosno sve što pripada elementu vode. Suosjećajnost se kod nas poistovjećuje sa slabošću, a ona zapravo znači snagu. Pogledajte rijeku, ona vas blago umiva, daje vam da se napijete, ali može i srušiti sve ispred sebe. To je priroda žene – daje svoje viđenje Ivan.

DSC_0234

Kada je u pitanju Crkva, smatra da dogmama nema mjesta u upravljanju državom niti je vjeronauku mjesto u školama.

– Čovjek je između ostalog i duhovno biće, i znam da ljudi dok ne osvijeste svoju duhovnu stranu, kao jednu trećinu svoga bića, neće postići napredak koji smo svi dužni postići. Ali isto tako smatram da niti jedna religija ne smije imati mjesto u upravljanju državom jer je država udruga građana koje vezuje u zajedništvo njihovo državljanstvo, a to s kime osoba spava, koje je vjeroispovjesti ili kojoj etničkoj grupi pripada nije bitno za tu udrugu – kaže.

Zanimalo nas je i što bi kao dugogodišnji life coach savjetovao aktualnom premijeru Milanoviću koji zadnjih mjeseci ne kotira baš najbolje na ljestvicama popularnosti.

– Kao glasači smo izabrali neke ljude da vode ovu državu na četiri godine, i nije u redu blatiti ih jer smo ih, ipak, mi sami tu postavili. A riječ je mahom o profesionalnim političarima koji nemaju ni dana radnog iskustva u realnom sektoru. Stoga su beskrajno uplašeni te i ne znaju ništa osim boriti se za očuvanje vlastitih pozicija zbog čega suosjećam s njima.
Milanović je zbog toga, ali i situacije koja ga je dočekala kad je stigao na mjesto premijera, kao i zbog oporbe koja ga cijelo vrijeme samo opstruira, često bahat i ne zna komunicirati s narodom, ne zna ni priznati neke vlastite slabosti i potražiti pomoć od ljudi koji znaju bolje. Drugi njegov problem je da nema hrabrosti napraviti stvari koje se moraju napraviti. Odbija napraviti ono što je logično samo zato što je teško. Boji se – “dignut će se svi na noge” – a ja mu kažem – pa nek’ se dignu, ali mi više ne želimo biti sluge ove države, već trebamo državu koja će služiti nama, građanima. Država se ne može postavljati samo na način – nama ove godine treba taj i taj iznos, a vi građani ga izvolite zaraditi inače ćemo se mi opet negdje zadužiti. Logika zdrave ekonomije glasi: ovoliko imamo, što možemo s time napraviti? – i kraj rasprave. Naši političari nažalost nemaju hrabrosti za takve poteze. No, Milanović će svejedno izgubiti izbore zato bi mu bilo bolje da jednostavno napravi ono što se mora napraviti – zaključuje life coach u utrci za Pantovčakom.

Napisao Siniša Jović
Snimio Denis Stošić
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji