Snežana Radojičić biciklom oko svijeta: Groblja su savršena mjesta za putnike jer su mrtvi vrlo pitomi, a uvijek ima i vode

image005

Iako je posljednje tri godine provela na biciklu putujući kuglom zemaljskom od nemila do nedraga, beogradska književnica Snežana Radojičić u Split je, radi promocije svog putopisnog romana “Zakotrljaj me oko sveta”, koja je upriličena u Infozoni, došla ipak autobusom. No, unatoč tome, nipošto nije razočarala fascinantnom pričom o bijegu iz učmalosti, pa možda i besmisla, svakodnevice iz koje se otisnula na jednom sasvim običnom, polovnom biciklu vrijednom tek 40-ak eura i sa vrlo skromnim budžetom od 5 eura na dan za period od narednih 12 mjeseci.

Naime, ova profesorica književnosti suočena sa zaključkom da je potpuno promašila život i da je odustala od svojih anarhističkih ideala, slobode i života van sistema, o kojem je mašatala od najranije mladosti, jednog je dana jednostavno dala otkaz na mjestu menadžerice u osiguravateljskoj kući te napravila radikalan potez na kakav bi se malo tko usudio, a koji ju je odveo na nomadsku avanturu preko Himalaje, pustinje Gobi i mnogih drugih egzotičnih destinacija.

– Živjela sam u uvjerenju da ne mogu krenuti na putovanje oko svijeta jer nemam dovoljno novca za to, makar se zaputila u tu avanturu na biciklu, dok sam drugu ozbiljnu prepreku vidjela u činjenici da nemam partnera s kojim bih krenula na put. Stoga sam dugo tražila bicikliste-avanturiste na internetskoj stranici Crazy Guy on the Bike jer sam imala ideju oformiti grupu od troje ili četvero ljudi te s njima krenuti na put oko svijeta. Međutim, brzo sam shvatila da ono što ja nazivam malim budžetom nije koncept koji dijele Amerikanci i Kanađani, budući su mi se uglavnom javljali ljudi iz ove dvije zemlje. No, onda sam jednog dana u spamu pronašla mail od Amerikanca Bryana koji je osim suputnika na biciklu tražio i partnericu za romansu. Na slici nije izgledao loše, pa rekoh, što se ne bi malo dopisivala… – ispričala nam je Snežana.

A njezino dopisivanje s Bryanom doista se pretvorilo u romansu pa je par odlučio sredinom 2011. krenuti iz Bratislave kud ih pedale i sudbina odnesu… No, putovati i paralelno graditi ljubavni odnos ipak se pokazalo prekrupnim zalogajem za ovo dvoje ljudi te je Bryan, nakon osam mjeseci veze, ostavio Snežanu samu usred Turske. Umjesto da se vrati uplakana kući, ona je, međutim, odlučila zaliječiti svoje srce i nastaviti sama na dva kotača.

– Prijatelji su me u to vrijeme upozoravali – “Jao, kud ćeš sama usred muslimanske zemlje, tamo siluju nezaštićene žene na ulici čim ih vide!”. Moram priznati da sam i ja imala mnogo predrasuda vezanih uz Tursku, no ubrzo sam shvatila kako su Turci definitivno među najljubaznijim ljudima na svijetu. Tijekom dva mjeseca, koliko sam tamo proboravila sama vozeći se po unutrašnjosti zemlje, možda sam samo 6 ili 7 puta podigla šator. Naprosto su me ljudi stalno pozivali da prenoćim u njihovim domovima, a jednom su mi čak ponudili i besplatan smještaj u hotelu – prisjetila se Snežana, koja je zapravo posljednje tri godine živjela kao prava nomatkinja najčešće spavajući u šatoru jer je to, dakako, najekonomičnija varijanta smještaja.

– Ako se odlučiš na ovakvu vrstu avanture, prva lekcija koju moraš naučiti je da postaneš otvoren prema ljudima, a to znači da ne odbijaš njihove ponude osim ako procijeniš da bi te mogle ugroziti – otkrila je ova biciklistica dodajući kako je na putovanju shvatila još mnogo drugih tajni o životu. Na primjer, jedino na Balkanu ljudi vjeruju da postoji propuh ili da ćeš dobiti upalu jajnika ako hodaš bosa ili da ne smiješ nikuda ići mokre kose jer ćeš dobiti upalu mozga, kroz šalu je dodala.

– ila sam i da Naučsu groblja savršena mjesta za putnike jer su mrtvi vrlo pitomi, a uvijek ima i vode – zaključila je Snežana koja je doista spavala svugdje jer novac nije željela bacati na plaćanje smještaja. Između ostalog, noć je provela i među brbonjcima u jednom toru u Mongoliji, a podigla je šator i pored minskog polja.

– Iako gotovo svugdje u svijetu vrijedi pravilo da ne smiješ podignuti šator na stazi ili putu, u Kambodži je to jedino sigurno mjesto za kampiranje jer su Crveni kmeri postavili toliko mina po poljima da bi kampiranje u njima bilo ravno ruskom ruletu – objasnila je ova svjetska putnica.

Posljednja etapa njezine avanture bila je Nepal gdje je provela pet mjeseci kako bi iskustva s ovih putešestvija, uključujući i ljubavne jade koje joj je priuštio Bryan, pretočila u stranice romana. Vjerovala je Snežana da je Nepal tiha zemlja u kojoj su svi po cijele dane zadubljeni u meditaciju, no ubrzo je realizirala kako je, kako kaže, zapravo riječ o najbučnijoj zemlji na svijetu pa je promijenila čak 11 hostela dok napokon nije pronašla miran kutak za pisanje njezine, inače treće po redu, knjige.

– Krenula sam na ovaj put da bih pisala, a pisanje mi je ujedno pomoglo da pobjegnem od samoće, iako na ovakvim putovanjima zapravo nikada i ne možete biti sami jer stalno srećete ljude, a ti su susreti najljepše iskustvo koje doživljavate – zaključila je.

A kakvi su joj planovi za budućnost? Nastaviti u istom pravcu, jer pedalirati se, naprosto, mora.

Napisao Siniša Jović
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji

One thought on “Snežana Radojičić biciklom oko svijeta: Groblja su savršena mjesta za putnike jer su mrtvi vrlo pitomi, a uvijek ima i vode

  1. biciklom

    Imali smo prilike pročitati Snežanin roman i preporučujemo ga svakome tko voli (ili misli da voli) putopisne teme.

Comments are closed.