Amorova strelica prikovala Venecuelanca za Split gdje danas pleše na svili

_DSC4142

Posljednjih desetak godina cirkuski artist Marco Antonio Figueroa Barnique, inače rodom iz Venecuele, nastupao je po ulicama i trgovima diljem svijeta, no onda ga je Amorova strelica čvrsto prikovala za Split gdje je u međuvremenu postao jedno od zaštitinih lica alternativne kulturne scene. Mnogi ga već prepoznaju kao neumornu zvučnu kulisu u staroj jezgri grada gdje često sjedi i svira didgeridoo, odnosno venecuelansku verziju ovog instrumenta koja se naziva eana. Ona se, pak, izrađuje od bambusa, za razliku od aboriđinskog instrumenta od eukaliptusa, objasnio nam je Marco, napominjući kako je ipak riječ o istovjetnom glazbalu i tehnici sviranja.

marko

No, njegove vještine uličnog zabavljača daleko premašuju sviranje eane budući je ovaj 35-godišnjak bio i član Nacionalne cirkuske asocijacije u rodnoj zemlji pa je od nedavno krenuo i s podukama cirkuskih vještina akrobalansa i plesa na svili u Centru plesa u Sportskom centru Gripe. A iako stacioniran u Splitu, Marco povremeno nastupa i sa cirkuskim trupama po različitima europskim destinacijama, primjerice, za sljedeće ljeto već ima dogovorene gaže po Danskoj.

Međutim, uz dalamtinske kale i trgove sada ga veže ljubav prema 26-godišnoj Lei Crmarić, koja je uz Marca razvila interes za akrobatiku, trapez, ples na svili i klaunske performanse. Stoga su zajedno osnovali Udrugu novih umjetnosti Movimento de la nada kako bi promovirali cirkuske vještine.

_DSC4158

– Neko vrijeme sam živio u Italiji, a onda sam sredinom 2012. godine poželio, prije preseljenja u Dansku gdje sam dobio posao, posjetiti Sloveniju i Hrvatsku na nekoliko dana. Preko couchsurfinga sam pronašao bespalatn smještaj kod Splićanke Đeni, a kada sam upoznao njezinu prijateljicu Leu odlučio sam produljiti boravak nekoliko dana – ispričao nam je Marco Antonio.

A dani su se pretvorili u tjedne, tjedni u mjesece te su evo već prošle dvije godine njihove ljubavne veze koja se sada nadopunila i zajedničkim poslovnim planovima.

– Lea je nedavno završila studij za odgojiteljicu pa smo krenuli s organizacijom klaunsko-cirkuskih zabava za dječje rođendane – pojasnio nam je ovaj Venecuelanac koji je kao cirkuski klaun volontirao i po dječjim bolnicama kako bi dopro u procese iscjeljenja koje ne dotiče klasična medicina. Radio je i s klincima u favelama da ih udalji od problema s drogama i kriminalom, a nedavno je ponudio svoju volontersku pomoć i splitskom Domu za odgoj djece i mladeži.  

– Umjetnost, pa tako i ona cirkuska, može biti alat za društvene promjene – mišljenja je Marco.

mm

Govoreći, pak, o plesu na svili i akrobalansima koje sada podučava Splićane, kaže kako je riječ o umjetničkom načinu vježbanja. Umjesto da se osoba znoji u teretani i dosadno ponavlja jednu te istu vježbu na nekoj spravi, ovdje su učinci također razvijanje snage i fleksibilnosti, no proces ima i umjetničku dimenziju. U akrobalansima tijelima se slažu različite figure, od onih bazičnih do vrlo zahtjevnih, a pored gimnastičkih sposobnosti akrobati se uče razvijanju povjerenja u partnera, neverbalnoj komunikaciji, samopouzdanju i drugim vještinama vrlo primjenjivim u različitim područjima života.

– Meni je u početku čak bilo pomalo frustrirajuće vježbati ples na svili jer sam se tek na trećem treningu uspjela popeti. Naime, ples na svili iziskuje dobru tjelesnu spremnost, ali zahvaljujući pripremama koje prolazimo s Marcom, kao i snazi volje, ipak sam uspjela – ispričala nam je Lea.

Marco i ona blisko surađuju i s drugim street performerima i alternativnim umjetnicima iz Splita. Međutim, ono što koči lokalnu scenu je nedostatak jasne pravne regulacije njihovih nastupa.

– Čovjek bi trebao imati pravo da se slobodno umjetnički izražava na javnim mjestima ako osjeća potrebu za tim. Osim toga, ulični izvođači dio su kolorita svakog iole većeg grada u svijetu pa zabranjivati njihove nastupe u gradu koji želi biti turistički naprosto nije produktivno. Slažemo se da treba postojati kontrola i regulacija i upravo smo se iz tog razloga međusobno povezali jer želimo biti dio rješenja te kroz partnerski dijalog s Gradom doći do najbolje regulacije na obostrano zadovoljstvo – zaključio je, pak, Marco Antonio.

Napisao Siniša Jović
Fotografije Siniša Jović (1,3), Srđan Tutić (2,4)
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji