Tatjana Bartaković o “finskom čudu”: Zajedništvo, nepokolebljiva odlučnost i neodustajanje ključ su uspjeha

Tatjana_Bartakovic_director_photo_Ivana Vucic_2

Republika Finska 6. prosinca je proslavila svoj Dan nezavisnosti, a ovaj je datum iskoristila i Tatjana Bartaković, kustosica nekoliko vrlo zapaženih izložbi o dizajnu te konzultantica za komunikacije i branding iz Zagreba, kako bi promovirala svoj 4-minutni “teaser” ili najavu za dokumentarac o “finskom čudu”, odnosno o transformaciji jedne zemlje iz dubokog siromaštva u društvo blagostanja. U svom dokumentarcu u nastajanju naslovljenom “Sisu – oblikovanje budućnosti”, ona pokušava odgovoriti na pitanje kakvu je ulogu u tome odigrao dizajn ali i što se zapravo krije iza kulturnog konstrukta nazvanog SISU, kojeg mnogi smatraju ključem uspjeha ove nordijske zemlje. 

Timo Rajakangas_Finnish Ambassador in CroatiaTimo Rajakangas, finski veleposlanik u našoj zemlji, siguran je, pak, kako bi ovaj dokumentarac mogao poslužiti kao poticaj i inspiracija za Hrvatsku jer kako kaže: “Upravo je dizajn u suradnji s proizvodnjom izgradio finski identitet i pokrenuo izvoz na Zapad krajem 1950-ih. Dizajn također ide ruku pod ruku s inovacijama, što znači da ima i ključnu ulogu u određivanju konkurentnosti finskog gospodarstva, tehnološkog napretka i ekonomske uspješnosti.“
A evo što nam je i sama autorica, čiji “teaser” možete pogledati na web stranici sisumovie.com, kazala o nastajanju filma, ali još važnije i o spoznajama do kojih je došla istražujući formulu finskog uspjeha.

Otišli ste u Helsinki 2012. godine kako biste pručavali povijest razvoja finskog dizajna, koji je u toj zemlji odavno zadobio karakter društvenog pokreta. Kako ste od te početne ideje uopće došli na ideju snimanja dokumentarca?

– Za vrijeme snimanja intervjua čiji su dijelovi prezentirani u teaseru, negdje u jesen 2012. godine, kada je Helsinki bio Svjetska prijestolnica dizajna, ideja o dokumentarnom filmu nije se niti nazirala. U fokusu mi je bilo istražiti okolnosti u sklopu kojih se razvio legendarni finski dizajn, i ulogu koju je odigrao u razvoju finskog društva nakon ostvarivanja nezavisnosti 1917. godine, te nakon Drugog svjetskog rata. No, rezultati intervjua nadišli su moja prvotna očekivanja.

Na samome početku zanimao me isključivo dizajn kao alat koji omogućuje promjenu nabolje ali postupno mi se razotkrila šira pozadina, koja je ključni pokretač i finskog dizajna i arhitekture, ali također i inovacije, znanosti, edukacije – zapravo njihovog cjelokupno ostvarenog sustava blagostanja.

Svi intervjuirani eminentni stručnjaci – od praktičara do akademika koji su vrlo aktivni u postizanju konkurentnijih modela obrazovanja – izjavili su sasvim prirodno kako smatraju da je tajna njihova uspjeha duga tradicija u suradnji. A upravo suradnja ostatku svijeta stvara ozbiljnu prepreku. U jednom od zadnjih snimanja, u nizu intervjua koje sam odradila, Helena Hyvönen, tadašnja dekanica znamenitog Fakulteta za umjetnost, dizajn i arhitekturu (Sveučilište Aalto) u svojoj je izjavi tu enigmatičnu moć koja povezuje sve Fince identificirala kao SISU. Riječ je o karakterističnom finskom kulturološkom konstruktu koji se odnosi na zajedništvo, nepokolebljivu odlučnost i neodustajanje usprkos svim preprekama i teškim životnim, društvenim i ekonomskim okolnostima.

Nakon snimanja intervjua u okviru 48 sati, koliko mi je budžet tada dopustio, moja je inicijalna namjera bila prezentirati ih pojedinačno u okviru mojeg dizajn bloga na engleskom, www.designagenda.me. Međutim, na kraju snimanja potpuno me obuzela neočekivana razina priče koja je spontano rasla tijekom snimanja. Shvatila sam da se ovaj jedinstveni sadržaj mora prikazati kao cjelina, u formi dokumentarnog filma, zbog velikog društvenog potencijala priče koja se naprosto mora podijeliti sa zajednicom. Naravno, sve će to biti moguće nakon dodatnog snimanja, sada vođenog idejom o dokumentarnom filmu.

Priča o Finskoj je priča o zemlji koja je ne tako davno bila jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, a danas je među onima koje gledamo s divljenjem ističući je kao društvo blagostanja. Kako je to Fincima pošlo za rukom? Koliku ulogu je tu odigrao dizajn?

– Ljudi Finsku danas znaju kao jednu od najkonkurentnijih zemalja, tehnološki visoko razvijenu s visokim standardom življenja, međutim, rijetko tko zna da se je Finska do te razine uzdigla iz siromaštva, i početne faze u kojoj nisu znali tko su i s čime da se identificiraju, dok im je proizvodnja bila vrlo ograničena. Govorimo o periodu nakon 1917. te nakon Drugog svjetskog rata. U vrlo sličnoj situaciji Hrvatska se još uvijek nalazi. Kada spominjem nacionalni identitet, nemam na umu zastavu i dekorativni grafički branding, koji zapravo i nije branding kada nemate sadržaja. Govorim o identitetu izgrađenom kroz stvaralaštvo građana, temeljeno na znanju i visokoj kvaliteti tog stvaranja, a time i življenja. Kvaliteta življenja za sve, bila je vizija Finaca, usvojena kao društveni standard, koja je nosila djelovanje na svim razinama. Kvaliteta kao osnov izvoza. Dakle, nije se kvaliteta rodila nakon što su financijski osnažili, već je generiranje kvalitete u društvu generiralo blagostanje. Obrazovanje i poštivanje ljudskog rada osnovno je usmjerenje u Finskoj i dan danas.

Međutim, nakon što već 10 godina promoviram dizajn i savjetujem kako ga najefektivnije upotrijebiti za inovativnu strategiju i branding, shvatila sam da iako je dizajn sredstvo promjene, kreativnost je ipak njegov važni preduvjet, kako bi se ostvario novi impuls razvoja. Govorim o kreativnosti kao univerzalnoj ljudskoj sposobnosti, čak i društvenoj aktivnosti svojstvenoj svima, a ne osobini karakteristčnoj isključivo za umjetnike. Kreativnost je zajednički nazivnik s kojim se može jednako identificirati poslovni čovjek, znanstvenik, dizajner i profesor. Sa dizajnom se u praksi rijetko tko može identificirati i poslovni ljudi često zaziru od njega. Ali s kreativnošću se mogu identificirati i važno ju je njegovati jer iz nje nastaje otvorenost za promjenu – inovaciju.


Ipak, umjetnici su odigrali važnu ulogu u ekonomskom razvoju?

– Finske tvrtke nakon Drugog svjetskog rata morale su revitalizirati svoju proizvodnju, a sama Finska je morala otplatiti ratni dug Rusiji te je sve vodilo uspostavljanju konkurentijih gospodarskih modela. Finske tvrtke bile su naprosto svjesne važnosti suradnje s finskim umjetnicima, dizajnerima i arhitektima, i ta je suradnja ostvarila svojevrstan narodni preporod kojim je ta mlada zemlja uspostavila svoj moderni identitet. Finske tvrtke poput Arabije, Iittale i Marimekka vodile su se u tom pogledu stvarajući u svojem proizvodnom portfoliju proizvode koje je koristilo svako kućanstvo. Isti su zbog svoje autentičnosti i kvalitete u proizvodnji uspješno prezentirani na ključnim svjetskim sajmovima, poput onog u Milanu kao odskočnoj dasci.

Da zaključim, vlasnici tih finskih tvrtki bili su dovoljno otvoreni za nove modele poslovanja i djelovali su kao pokretači rasta. No, kod Finaca iza svega ipak stoji SISU – u tim teškim okolnostima neimaštine i potrebe izgradnje društva, ipak je njihova usredotočenost na cilj, zajedništvo i neodustajanje prevagnulo u poznatome smjeru. 

A SISU uzrokuje i promjenu stajališta prema krizi – od shvaćanja krize kao prepreke do njezina sagledavanja kao izazova. Između ostaloga, to je i dio pozitivne psihologije, koja je sve prihvaćeniji pristup danas, a koja tumači da sreća ne dolazi kada upišemo fakultet koji smo htjeli, obogatimo se, oženimo se ili kupimo kuću snova, već je ona stanje koje čovjek primarno definira sam u sebi promjenom stava, a taj stav mijenja životne okolnosti. Na kraju SISU u društvu mijenja i sustav vrijednosti prema pozitivnom polu – prema transparentnosti, istinitosti i poštenju.

 

Na spomen riječi dizajn prosječan čovjek možda najprije pomisli na lijepo oblikovan uporabni predmet ili modu, no ona zapravo pokriva puno više od toga. Finci su, primjerice, jedan od fokusa stavili na dizajn javnih usluga. Kakve je to posljedice donijelo za njihovo društvo?

–  Usprkos bogatoj baštini industrijskog dizajna koji se još uvijek izvrsno prodaje diljem svijeta, Finci već desetak godina sustavno razvijaju nova područja za njegovu primjenu, od infrastrukture javnih usluga do digitalnih platforma. Ova se transformacija dizajna prema javnim uslugama trenutno ostvaruje u Helsinkiju i gradovima satelitima, i Helsinki zaista u tome prednjači u svijetu. Ona se prirodno nadovezuje na kontinuirano ostvarivanje kvalitete življenja za sve građane. A zašto? Procjenjuje se da će do 2030. godine 6 od 10 oosba živjeti u gradovima, što znači da će gradovi postati mnogo kompliciraniji sustavi nego danas. Helsinki u urbano planiranje sve više uključuje i građane kako bi sudjelovali u osmišljavanju svojeg okruženja i bolje razumijeli potrebe drugih ljudi te proces donošenja odluka. Te promjene se trenutno odvijaju u Finskoj pa se nadam ovim dokumentarcem pokazati publici njihov primjer. Pokazati da su promjene moguće.

Brojem stanovnika Finska je zapravo slična Hrvatskoj. Mislite li da je naša zemlja u mogućnosti slijediti finski primjer?

– Ako ćemo Hrvatsku uspoređivati s Finskom prema broju stanovnika, brojevi nam se skoro preklapaju. S Finskom dijelimo i ljubav prema prirodi, posebice moru. Čak sve veći broj Finaca posjećuje Jadran ljeti i jedre. Finska i Hrvatska, koliko god su slične, toliko su u raskoraku. Dijeli nas ta odrednica prema kvaliteti življenja. Mi kao da smatramo da ona nije moguća ili da je ne zaslužujemo. Definitivno kao društvo ne težimo kvaliteti, ne tražimo je. Pomanjkanje sustavne kvalitete naše proizvodnje ključni je problem za izvoz. Hrvatska nema izgrađen kredibilitet u tom dijelu. Svakome bi proizvođaču trebalo biti stalo da svoju kvalitetu produkcije održava na visokom nivou. Ali jasno je da to nije ostvarivo ako radnici u proizvodnji rade za minimalnu novčanu naknadu. Poslodavac bi trebao znati da radnik nije motiviran za rad ako mu je obitelj egzistencijalno ugrožena. I sada dolazimo do ključne točke – vlasnik dotične tvrtke očigledno nema konkurentan poslovni model kada svojim zaposlenicima ne može pružiti dovoljno motivirajuću plaću. Takva tvrtka zasigurno ne koristi dizajn i nije inovativna.
Kvaliteta nije samo svojestvena Fincima, već čitavom zapadnom tržištu, od kojega smo se mi sami izolirali neusavršavanjem. A sami ne možemo opstati.
Ako ćemo analizirati SISU, mi ga kao nacija ne posjedujemo, eventualno kao pojedinci. Ali je nužno da se probudimo iz iluzije da će nam netko drugi stvoriti bolje uvjete za život. No, u start-up generaciji ogleda se taj novi duh neustrašivosti i stručnosti.

Koliko su kulturološke i religijske razlike prepreka na tom putu?

– Ključna je prepreka zatvorenost za promjenu.

Tatjana_Bartakovic_director_photo_Ivana Vucic_1

 

Kod nas se obično država odnosno političke elite prozivaju kao glavni krivac za sve nedaće, posebice one vezane uz gospodarstvo. Međutim, ako pogledao Finsku onda možemo vidjeti da je rekonstrukcija te zemlje nakon Drugog svjetskog rata dobrim dijelom proizašla iz razvoja njihovog dizajna koji nije bio vođen nekom državnom strategijom već talentiranim pojedincima popu Aalta, Nurmesniemia ili Tapiovaare. Trebamo li baš za sve čekati na državu i njezin učmali birokratski aparat ili promjene trebaju pulsirati i s drugih punktova?

– Kao što sm već navela – finske tvrtke su se same odlučile za inovativan pristup. Njihovi vlasnici i direktori su se usudili raditi na novi način i stvarati vrijednost ne samo za sebe već i za društvo u kojem stvaraju. Kasnije im se je pridružila i država sa svojim potporama kada su te tvrtke ostvarile uspjeh. Finska ima princip dodijeljivati subvenciju samo tvrtkama koje su već dokazale da su uspješne i da ulažu u nova znanja. Tvrtke same moraju participirati s 50 posto financija, ako žele ostvariti subvenciju. I naravno, rezultati ulaganja se prate. Sve je temeljeno na realnim okvirima i efikasnosti.

Koliko su naša sveučilišta usporediva s finskim, odnosno njihove uloge u gospodarskom razvoju?

– Na našim sveučilištima postoje pojedinci koji su svjesni nužnosti reforme istih, ali su još uvijek u manjini. Nažalost, naše akademsko obrazovanje je zastarjelo, dok su predavači na njima većinom teoretičari i ne prenose znanje iz prakse svojim studentima. Sveučilište Aalto nastalo je u 2010. kao rezultat njihove strategije dizajna i društvene diskusije na kojoj je zaključeno da finska sveučilišta nisu dovoljno aktualna, i da zbog toga finske tvrtke zapošljavaju strance. Odlučeno je da se stvori posve novi model obrazovanja koji do u korijen povezuje tehnologiju, biznis, dizajn i arhitekturu kako bi se kroz interdisciplinarno obrazovanje stovrili stručnjaci koji poznaju sva ta područja, naučili se timskom radu i spremnije se suočili sa problemima 21.stoljeća.

Nedavno se na splitskoj Rivi okupilo 30-ak tisuća ljudi na prosvjedu protiv politike Hrvatskog nogometnog saveza. Što bi nam se kao društvu moglo dogoditi da barem s upola toliko interesa i žara pristupimo debatama u vezi vizije i strategije gospodarske budućnosti zemlje?

– Ovo je samo dokaz kako ljudi smatraju da netko drugi donosi odluku o njihovoj budućnosti i da oni nemaju mogućnosti u to se uključivati. Socijalizam je odgajao pasivne ljude, a ne aktiviste i poduzetnike. Zaista je apsurdno, ali ispada da je Finska ipak uspjela kroz kapitalizam ostvariti veću razinu socijalne države nego što je to slučaj na ovim prostorima.
Da, zaista, kada bi se tolika količina ljudi okupila i dogovorila o novim vrijednostima – u pozitivnom bi se smislu dogodio progres.

Ipak ni Finska nije ostala nedodirnuta nedavnom recesijom, primjerice njihova NOKIA se potpuno “strmoglavila”. No, zanima me, kakva je bila njihova reakcija na gospodarsku krizu?

– Nokija je gotovo imala status nacionalne institucije koja je dva desetljeća nosila gospodarstvo te zemlje. Apple ih je sa svojim dizajnom, koje li ironije – pretekao. Menadžment nije dovoljno ozbiljno shvatio ovu prijetnju novog inovacijskog smjera i na kraju su morali prodati svoj odjel za mobilne uređaje. Na tisuće vrhunskih inžinjera je ostalo bez posla, međutim, ostale finske tvrtke profitirale su dobivši iskusne inžinjere u svoje timove, dok je drugi dio bivših Nokijinih inžinjera postao rasadanikom krajnje inovatnih mladih tvrtki. One se bave proizvodima energetske učinkovitosti s integriranom digitalnom tehnologijom. O njima ćemo sve više čuti. S druge strane, postojeći Nokijin odjel za mapiranje i napredne tehnologije koji zapošljava oko 50 000 ljudi – prije godinu je dana zaprimio 1 milijardu eura subvencije od strane EU-a za istraživanje i razvoj grafena, materijala koji je tanak poput atoma, najtanji i najlakši materijal, 300 puta jači od čelika, a savija se i jako je provodan. U svakom slučaju, u Finskoj se ne stoji, već se stalno ulaže u segment istraživanja inovativnih modela razvoja i življenja.

Finska je upravo izglasala i zakon o bračnoj jednakosti čime je potvrdila svoje opredjeljenje za toleranciju i prihvaćanje različitosti. U kojoj su mjeri po vamam takve promjene važne za razvoj jednog društva?

– Svako društvo ima svoje razvojne faze. Mi kaskamo u svemu, pa i u ovome dijelu. Suvremeno društvo temeljeno je na internacionalnosti i poštivanju različitih potreba određenih skupina. Invalidi i prenzioneri, ali i majke s malom djecom su također zapostavljene skupine u društvu – kao da su nevidljivi. Tolerancija je nužna za suživot. Ako želimo da nas se ne smatra barbarima i da ne izgubimo velik broj turista zbog netolerancije – radi vlastite egzistencije ćemo morati prihvatiti tekovine kulture življenja u Europskoj uniji. A temeljeni dio turizma kao naše najvažnije gospodarske grane jest upravo gostoljubivost i tolerancija.

Napisao Siniša Jović
Snimila Ivana Vučić
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji