Pleme Mentawai: Možda ne znaju za civilizaciju, ali znaju za Imotski

siberut 1

Dok su pripadnici plemena Mursi u Etiopiji, koje su pohodili u dva navrta u sklopu svojih afričkih ekspedicija, na njih ostavili dojam vrlo neurednih, prilično agresivnih i često alkoholiziranih ljudi, dvojica fotografa i pustolova – Vedran Vidak (41) iz Prološca i Goran Jović (37) iz Vinjana Gornjih – kući su ponijeli sasvim oprečne impresije o članovima plemena Mentawai s kojima su upravo proveli desetak dana u prašumama Indonezije. 

U Hrvatsku su se vratili s mnoštvom fascinantnog materijala od kojeg već slažu izložbu, a zahvaljujući snimatelju Igoru Kneževiću, koji ih je pratio još od prvih priprema za ovu avanturu, gledatelji IN magazina na Novoj TV moći će u četiri reportaže od po 10 minuta doživjeti dio njihove pustolovine.

Ipak, svoj rad su premijerno odlučili predstaviti nama, pa vam ovom prilikom donosimo priču o njihovom susretu s plemenom koje je zbog geografske izoliranosti ostalo gotovo potpuno netaknuto modernom civilizacijom, a u sljedećem nastavku pročitajte o njihovom usponu na vulkan Ijen na otoku Javi, gdje su opčinjeni fenomenom plave vatre umalo izgubili glave zbog otrovnih sumpornih para. No, krenimo redom.

siberut 4

– Članovima plemena Mentawai djeca su na prvom mjestu pa makar živjeli u džungli, daleko od svih blagodati suvremenog života, ona su uvijek čista i uredna, a u deset dana, koliko smo proveli s njima, gotovo da nismo čuli plač nekog djeteta. Higijena je u njihovoj kulturi izuzetno važna stoga se kupaju svakodnevno te ukrašavaju svoje tijelo cvijećem jer vjeruju da samo čist i mirišljav čovjek može postići balans duha i tijela, odnosno očuvati svoje zdravlje. U tom kontekstu nismo ostali iznenađeni da im se baš losion za tijelo najviše svidio od svih poklona koje smo imali za njih – priča nam prve dojmove Vedran.

Ipak, muški članovi plemena, napominje, strogo paze da im se na kiši ili u močvarnim predjelima ne smoči intimna zona, odnosno mošnje, kako ne bi ugrozili budućnost svog klana.

Upravo iz tog razloga, fizički uvijek spreman Goran, a kako i ne bi bio kad posjeduje diplomu splitskog DIF-a, morao je “na krkeće” nositi šamana Salomona tijekom njihovih istraživanja otoka Siberuta kada bi voda postala preduboka.

siberut 2

Siberut je inače najveći otok Mentawai otočja koje se proteže uz zapadnu obalu Sumatre, a zbog ogromnih valova, često dvostruko većih od trajekta, u posljednje vrijeme privlači surfere iz cijelog svijeta.

– Zanimljivo je da se u plemenu Mentawai prvenstveno muškarci bave odgojem djece. Žene, pak, love rakove i ribu, dok je totalni tabu njihovo sudjelovanje u lovu na velike životinje pa čak ne smiju niti prisustvovati izradi otrovnih strelica. Kuće grade i jedni i drugi s tim da su žene zadužene za pletenje krovova od bambusovog lišća. Za razliku od srednje škole u Imotskom, gdje krov sportske dvorane prokišnjava zadnjih 15 godina, krovovi od bambusovog lišća plemena Mentawai, sto posto su efikasni – priča nam profesor tjelesnog Goran Jović.

siberut 3

Vedran Vidak, inače profesionalni fotograf, fasciniran je suživotom ovih ljudi s prirodom. Od džungle su, veli, napravili svoj vrt, a od životinja svoju braću i sestre.

– Ne love iz sporta, uzimaju od prirode samo onoliko koliko im treba, a za svako posječeno drvo zasade novo kako bi se održala ravnoteža. Kad ubiju životinju održavaju ceremonije da zahvale njezinu duhu, a u spomen na plijen čuvaju i njihove lubanje u domovima – priča nam Vedran.

Zemlju dijele s brojnim biljnim i životinjskim vrstama od kojih neke s pravom čovjeku mogu utjerati strah u kosti, poput sumatranskog tigra, kraljevske kobre ili udava. No, gdje je problem tu je i rješenje.

– Pri susretu s udavom, kako su nas podučili, najbolje se uhvatiti za veliko stablo jer u tom slučaju zmija ne može napraviti kompletan stisak – objašnjava nam Goran.

Prema legendi, znanja plemena Mentawai došla su od siročeta imena Maligai, koji je postao njihov prvi šaman, tumači Goran. A osim toga kako sagraditi tradicionalnu “uma” kuću ili izraditi otrovne strelice, on je pleme podučio i mnogim znanjima o ljekovitom bilju. Njihovu blagodat iskusio je i naš sugovornik iz Vinjana Gornjih i to u dva navrata. Jednom kad su ga napale pijavice, a drugi put kada se porezao na čavao. Uz pomoć ljekovitog bilja, rane su mu brzo izvidali pa je ubrzo bio spreman za nove avanture.

Među biljkama posebno mjesto u kulturi ovog plemena zauzima palma sago, zahvaljujući kojoj nikada nisu bili gladni, te duhan. Pušenje im je neizostavni dio dnevnih rituala, pa te duhanom nude čim uđeš u nečiji dom. Sjesti, odmoriti i zapaliti jednu, omiljena im je razonoda, kao da i oni znaju za onu – vrag odnija prišu!

siberut 5

– Ovi ljudi ne poznaju koncept vremena kao mi. Razlikuju tek dan od noći. Kad ih upitaš za godine samo se nasmiju. Svako imenovanje im se svodi na dvije kategorije: mlad ili star – ispričao nam je Vedran.

No, njegovo i Goranovo vrijeme među plemenom brzo je procurilo kroz prste jer na njih su čekale i nove pustolovine o kojima čitajte u nastavku.

Napisao Siniša Jović
Fotografije Vedran Vidak i Goran Jović
Tekst je originalno objavljen u Slobodnoj Dalmaciji